U kakvom se moru kupamo? Neki dan sam imao prigodu provozati se gliserom ispred Rijeke. S jedne strane tu su 3. maj i rafinerija na Mlaki. U sredini je Rijeka, grad sa 150 tisuća duša(koji imaju dobru probavu). A sa druge strane, vozeći prema istoku, smiješi se Viktor Lenac, ruku pod ruku sa partnericom, ogromnim Urinjem. Da i ne spominjem curenje kemikalija na Pećinama ispred hotela Park, problem koji i dalje stoji neriješen-sada već godinu dana! Smrad je i dalje, kao i na početku, nesnosan. Između svih tih postrojena-kupači. Ručnici oko vrata, maske, peraje, djeca koja se radosno igraju i bućkaju vodom. Iz zavoda za javno zdravstvo redovito stižu izvješća da je more na riječkim plažama pogodno za kupanje, a nerijetko ističu da je čak i visoke kakvoće. Kako su pali kriteriji ljudskog roda! Što je čist zrak? Kako se on definira sada, a kako se pojašnjavao prije par stotina godina? Što je, ustvari, more pogodno za kupanje? Prijatelj mi se vratio sa Kornata. Složiti ćete se da je tamo "more visoke kakvoće". Isti pridjev krasi i riječko more. Koliko visokih kakvoća postoji? Zašto more iste naljepnice ne izgleda isto? Zašto ne miriše jednako? Kao i u supermarketima kada na nekom jeftinom proizvodu napišu: Extra kvaliteta. Samo zato da se sakrije pravo stanje stvari. Ovako još neki naivac(ili netko tko ne može priuštiti bolje) to i kupi. "Što će meni more ekstra kvalitete na Braču, kada ga ja imam i na Kantridi." Ispred Urinja gliser vozi polako. Desetina dimnjaka strše uvis. Ispuštaju žuto-smeđi dim koji se lagano povija pod vjetrom i odlazi u pravcu Krka. Bilo gdje, samo ne ovdje, kao da kažu proizvođači. Ali kako je sve to maleno. Ovdje i ondje, to je jednako. Susjed je susjed, bez obzira živi li 5 metara ili 5 tisuća kilometara udaljen od vas. Kada sam već kod susjeda-jesam li spomenuo rijeku Po. Jedna od najzagađenijih europskih rijeka ulijeva se u Jadran, ne tako daleko od nas. Stoje dva ribara pod Urinjem….: - I Ive, je bilo što ribe danas? - A slabo, slabo… - A što misliš, zašto? - Bura je… Smrad nesnosan. More puno neke bijele pjene. Dok sam se približavao, naivno sam mislio da je to "obična morska pjena". Ona iz koje se rodila Afrodita. A ustvari, to je neka smrdljiva kemikalija. Ja se kupam samo koji kilometar dalje. Na plaži na Pećinama za koju javno zdravstvo kaže da je visoke kakvoće. Netko je tu lud. Pjena koja zapljuskuje obale mora dalje od Urinja nije direktno vezana uz svoje izvorište. Ona se doista može protumačiti kao nešto lijepo. Kao što su američki domoroci dolazak bijelaca u sjajnim oklopima protumačili kao silazak bogova s neba. Sunce je sjalo sa njih. A ovi su, ustvari, htjeli njihovo zlato, njihove žene. Sjajni oklop bio je obrana božanstava, preplašenih svoje ljudske braće, koju su smatrali malo boljim od majmuna. Stvari su tamo ubrzo došle na svoje. Ljudi su ljudskim majmunima donijeli napredak i civilizaciju…. Tako je i ovdje. Rijeka je središte svoje regije. Ima i imala je glavninu industrije. Kao nagradu za taj silni napredak, Rijeka ima najprljavije more u regiji. I njeni građani, silno urbanizirani, doslovno uživaju plodove svoga rada. Plivaju u njima, grguću ih. Imamo naftu i benzin, pa se možemo voziti. U brodovima koje gradimo. Trošiti struju u našim lijepim stanovima i novim aparatima. U želji da ugodi sebi, čovjek radi potpuno suprotnu stvar. Sada smo daleko dogurali u civilizaciji, ali se nemamo gdje kupati. Zrak je u redu, sa SO2 i NO2 u dozvoljenim količinama. Sasvim pristojno za disanje. More je "pogodno" za kupanje. Ništa sada baš nije "strašno". Može se… Zaglupljujemo sami sebe, opravdavajući se nekakvim brojkama i riječima. Ali ono što doista jest, to se vidi. I to smrdi.