- I tako ti ja plovim Jadranom. A jako volim Jadran, priča mi on na tečnom engleskom jeziku. - Volim vaše čisto more, to mi je najljepše. U ostalim zemljama nije tako čisto. A sa svojim gliserom, pokazuje mi na veliki gumenjak sa kojeg mu maše žena i dvoje djece, sa njim sam prošao pola Europe. A najljepši su mi Kornati. Tamo sam proveo pola ovog ljeta. Oni su najčišći. E, da moram ti ispričati što mi se dogodilo. Plovim ti ja lijepim Kornatima, a pored mene prođe golema jahta. Sa talijanskom zastavom. A znaš Talijane, oni su ti malo bahati kada dođu do novca. I znaš šta sam tada vidio? - Što?, pitam ga na nešto manje tečnom engleskom... - Taj Talijan je sa svoje jahte pokupio smeće i onako ga, bahato, samo spustio u more!! - Ma nemojte! I onda? - Ma ja nisam mogao izdržati. Kako se samo usuđuje?! Bacati smeće u ovo divno more! I još u nacionalnom parku? Poludio sam! - I što ste napravili? - Rekao sam obitelji, "Držite se", ubacio u brzinu. Odmah se našao do njega, jer mi je gliser jako brz. "Ej, Talijani" uzviknuo sam nervozno. "Nešto vam je ispalo". I onda sam mu svom snagom prebacio njegovo smrdljivo smeće na veliku čistu jahtu. Vreća se raspala u zraku i sve mu se prosulo po palubi. Gnjili pomidori, masne konzerve, ulošci od njegove žene. Sve! Zamisli, to je htio baciti u more! Kako se usuđuje, smrad jedan! - A što je on napravio? - Luđak je izvadio harpun! Zamisli, htio me gađati puškom. Ženu i djecu. "E, nećeš!". Ubacio sam u brzinu i otišao. "Probaj me stići ako možeš!" U tren oka smo se udaljili od njegove smrdljive jahte pune smeća. Mora da ju je prao čitav dan. Pa nek' još jednom pomisli napraviti nešto slično. Što kažeš na to, a? - Super ste napravili! I divno da se brinete za more. A ono, samo usput odakle ste? - A to... Iz Švicarske! I tako upoznao sam Švicarca koji se za naše more bori kao da je na ekološkoj akciji a ne na godišnjem odmoru. Moram mu dati nešto zauzvrat... - A odakle si ti, pitao je znatiželjno? - Iz Rijeke, to je malo veći grad na sjevernom Jadranu. - I kakvo je tamo more? Je li čisto kao na Kornatima? - Pa i nije baš, ali mi glumimo da je. - Molim? Kako to misliš? - Pa evo, slušajte ovo. Prije nekoliko godina se u gradu radio trgovački centar i prilazna cesta. I onda se tamo miniralo. A taj dio grada se zove "Pećine" jer tamo ima puno pećina i jama i jako je porozan. Tamo je eksploziv valjda probio neku rupu ili cijev pa se kanalizacija počela izlijevati u more. Smrdjelo je neizdrživo! Gradske vlasti su rekle da će učiniti sve što je u njihovoj moći da poprave stvar. Nisu učinili ništa. Ubrzo je mjesto gdje se izlijeva kanalizacija postalo najzagađenija točka na čitavom Jadranu. - Grozno! Ali kako to da glulmite da je more čisto? - E sad postaje zabavno... Blizu tog mjesta gdje more smrdi kao smeće onog Talijana, nedavno se organizirala kazališna predstava. I bili su glumci i publika i sve... Bez obzira što smrdi kao stari ulošci, svi su se pravili kao da uživaju u umjetnosti. A da bi pojačali iluziju, glumci su se morali kupati u moru. I praviti se kao da plivaju na Kornatima. Glumci su, naravno, protestirali. Možda su glumci, ali nisu budale. Osjećaju dobro smrad. Ali onda im je šefica rekla da je tu stvarno čisto. I gradonačelnik je potvrdio. A ako oni kažu tako, tko bi mogao proturječiti? I tako su glumci skočili u more. A publika se prepustila iluziji. I tako mi imamo čisto more, iako ga ustvari nemamo. - Znači ja koji sam došao iz Švicarske na ljetovanje djelujem i čistim, a lokalni maštaju i ljenčare? - U principu da, ali ima jedna velika razlika. - Koja? - Oni za svoje maštanje plaću dobijaju, a vi za vaše čišćenje trošite... Ali barem živite u stvarnosti. I kupate se na Kornatima. - A zbilja su lijepi... Odo ja! Upali čovjek gliser. I odjuri...