Da su oni koji su trebali čitati lektire zbilja i čitali, do svega ovoga ne bi ni došlo
Protekli tjedan hrvatskom se proširio val nostalgije i straha. U javnost je dospjela lista knjiga koji više neće biti na izboru za dopunsku lektiru. Na njoj su mnogi poznati i popularni naslovi na kojima su starije generacije odrasle. Stoga i ne čudi reakcija kada su ustanovili da će nove generacije biti uskraćene za užitke čitanja Malog princa ili Pipi duge čarape.
Kasnije je ustanovljeno da te knjige nitko nije skinuo, nego je uklonjen čitav popis, a nastavnici se samo moći klincima preporučivati što oni misle da treba. Dakle, sve knjige postaju potencijalna lektira. Djeca se samo moraju nadati da će dobiti normalnu učiteljici ili učitelja. Tako se da se problem lektire prelio na problem učiteljskih fakulteta i obrazovanja općenito. A zatim i na stanje u državi općenito.
Netko je napisao dobar komentar na stanje oko toga: Da su oni koji su trebali čitati lektire zbilja i čitali, do svega ovoga ne bi ni došlo.
- Djeca trebaju čitati što više!
- A jesi ti čitao kao dijete?
- Nisam stigao.
-A ipak si ispao dobar?
- Solidan.
- Pusti ih da se igraju.
