Od pregršt apsurdnosti i besmislenosti sa kojima se redovito susrećem u našoj lijepoj domovini, izdvojio bih jednu koja me protekli tjedan, vjerovali ili ne, (blago rečeno) - zbunila. A Hrvata je teško zbuniti. Jer svaki je vidio i proživio gotovo sve. Ovakvi primjeri idu u prilog tezi da što više znaš, imaš više za naučiti. Ili, koliko god apsurdnosti znao ili proživio, uvijek ih ima još i još. I još. Prosječnom Amerikancu koji živi u nekakvoj Mc Donald's idili, posve je strana i besmislena svakodnevica stanovnika Cro-idile - rad bez plaće. Naravno, mi smo proživjeli i proživljavamo puno gluposti, pa je ta postala normalna. U tom pogledu oni su, kao i svi ostali zapadnjaci, puno zaostaliji nego mi. Neke stvari im jednostavno nisu jasne. Možda je to uzrok poznatoj balkanskoj (jer je sindrom poznat i u drugim zemljama susjedima) snalažljivosti. Bolja (anti)obrazovanost. Prije nekoliko mjeseci, u jeku akcije "zatvorimo sve kafiće koji rade duže od ponoći" otišao sam do jednog kafića koji ima radno vrijeme do ponoći, popularnu Lujzu, na partiju biljara. Nakon nekoliko minuta hoda iz grada naletio sam na zatvorena vrata. Na njima crveno-bijelo-plava špagica i upozoravajući natpis: "Ko' ovo pomakne čini krivično djelo!". Dakle, i ona je pala. Očigledno su radili nešto duže, a tim činom smrtno uvrijedili državu, koja mrzi kada netko radi, pa ju je smjesta zatvorila na mjesec dana. Naravno, time je država i sebi onemogućila mjesec dana prihoda od poreza i trošarina na pića koja bi dotični kafić prodao. No uspostava autoriteta (ja sam tu gazda!) je očigledno mnogo važnija od izgubljene love. Tako više nikome i nikada neće pasti na pamet da prekrši jednu državnu odredbu (koliko god glupa ona bila). U biti, što je odredba, zakon ili uredba nelogičnija i gluplja, to su sankcije strože, brže i oštrije. Jedan od najboljih primjera još je aktualan. Sjećate se kako je država bila temeljita u provođenju jedne od najglupljih odluka do sada: zabrane prolaza svih cisterni kroz zemlju. Ili, malo starija, ali podjednako glupa: revnosno pregledavanje građana (švercera) na povratku iz šopinga, za litrom ulja ili mlijeka previše. S državom se nije za zezat... Zbog toga sam, nakon što su se sredinom proteklog tjedna u novinama pojavili natpisi o tome kako su porezni inspektori Porezne uprave u Svid-rocku vješto primijetili manjak od tričavih 2,2 milijuna kuna, očekivao drastičan potez vlasti. Ukoliko nekoga kazniš zbog uvoza dvije litre mlijeka koliko ćeš ga tek kazniti za utaju, tj. krađu 2,2 milijuna kuna poreza. Ukoliko je Lujza, a i ostali kafići širom Hrvatske, zbog prekovremenog rada (s naglaskom na RAD) kažnjena sa jednomjesečnim pečaćenjem, onda je savršeno logično da se s barem toliko kazni i neko poduzeće koje utaji toliko državne love (dovoljno za organizirat Ri-karneval). U ovome slučaju to bi bio Svid rock. No, on i dalje radi. Čak štoviše, on organizira i zabave. I sada mi ne ide u glavu…. Zašto država promptno na mjesec dana zatvara kafiće koji bi željeli raditi (dakle zaraditi i platiti porez), a ne zatvara one koji je dokazano da su je pokradali? (a tko garantira da to i dalje ne čine?) Ispada da su joj draži oni koji joj kradu novac, nego oni koji joj ga pribavljaju. Eto savršene Hrvatske logike! Dodam li tom zaključku i činjenicu da su vlasnici Svida nekakvi političari, sve mi je savršeno jasno i početna zbunjenost iz uvoda polako se uklapa i objašnjava općepoznatim znanjem. Logiku o zaštiti lopova željnih love bez rada, na uštrb poštenih željnih love uz rad, možemo proširiti tezom o zaštiti podobnih na uštrb nepodobnih. Samo što podobni nisu članovi vladajuće stranke, već članovi vladajuće kaste. Političari i bliski njihovom načinu razmišljanja su prozvani. Oni i takvi vladaju, pa je savršeno logično i jasno da i štite svoje kolege koji danas nisu te sreće. Ukoliko se, nedajbože, situacija promijeni, pobijeđeni će očekivati isti tretman. Nemoj ti mene danas, pa neću ja tebe sutra. Stvari i odluke koje se meni čine glupe, apsurdne i nelogične, savršeno su jasne ukoliko se gledaju kroz prizmu Cro-logike.