Prije su se ljudi zgražali što mladi slušaju cajke, Thompsona i furaju se na Ustaše. Pa su mladi upravo zato to i radili. Jer je ta akcija izazivala nekakvu reakciju. Ali sada je otkrivena jedna predivna mikro niša. Franjini spomenici
Na nedavno postavljenom spomeniku Franji Tuđmanu u Zagrebu u noći sa subote na nedjelju nepoznat netko je crnim sprejem preko imena prvog hrvatskog predsjednika nacrtao srp i čekić.
Simbol je odmah obrisan. Kako se nešto slično ne bi dogodilo u budućnosti, kraj spomenika su sljedeći dan dežurali policajci. Čuvaju Franju od vandala.
Počelo je, Franjini spomenici postali zabranjeni i sveti. I samim tim neodoljivi.
Prije su se ljudi zgražali što mladi slušaju cajke, Thompsona i furaju se na Ustaše. Pa su mladi upravo zato to i radili. Jer je ta akcija izazivala nekakvu reakciju.
Ali sada je otkrivena jedna predivna mikro niša. Franjini spomenici. Općepriznati kao ružni, a opet nacionalna svetinja. Ima li ljepšeg mjesta za nacrtati grafit? Taj luksuz izleta u prekršaj mogu si priuštiti i oni manje hrabri vandali. Jer cilj ne mora biti nužno razbijanje i uništavanje. Ili čak izražavanje političkog mišljenja. Mogu se pravdati čisto estetskim motivima.
- Ja sam Franju uneredio jer je neukusno da bude uredan.
- Pa kakav si ti vandal i delikvent?
- Oh, pa ja to uopće nisam. Ja se samo služim njihovim sredstvima kako bih ostvario neke svoje estetske ciljeve. Ružan je.
- Molim? Mile!?
- Reci!
- Evo još jedan od ovih novih grafitera. Ništa ih ne razumijem što govore. Ovi stari što su šarali po Titu su barem bili pijanci i nasilnici.
- Ma to je sve otišlo u kvasinu.
- Što ćemo s njim?
- A pusti ga ća. A ima mali i pravo... Stvarno je ružan.
