Ne čudi me što se institucije tresu od nemorala. Čudi me što se tome ljudi još uvijek čude
Opet je zatreslo moje sunarodnjake. S dva fronta.
Prvi. Katolička crkva u Hrvata radi novu zgradu. Koja je jako skupa. I sve je nešto luksuzno u njoj. A da bi stvar bila gora, radnici koji je grade, uhvaćeni su da rade nedjeljom. Dvije svetinje se tresu. Sveta ne-djelja, dan Gospodnji. I poniznost, skromnost i siromaštvo crkve. „Licemjerje.“ Uglavnom, ljudi se zgražaju.
Drugi front. HDZ daje prijedlog novih izbornih jedinica. Koje su skrojene onako kako odgovara… HDZ-u. Ajme meni, izborni inženjering. „Vladajuća stranka opet krši Ustav.“ Manipulacija. Ljudi su ogorčeni.
Žalosno je ovo što ću reći no… Ne čudi me što se ove dvije institucije tresu od nemorala. Čudi me što se tome ljudi još uvijek čude i što ih to još uvijek dira.
Vjeruje li itko još uvijek doista da je instituciji crkve stalo do toga da borave u skromnim uvjetima? Još se sv. Franjo bunio protiv rastrošnosti. A to je bilo u 13. stoljeću. Vjerojatno je bilo toga i prije. Kasnije sigurno. Godine 2011., evo, i mi u Hrvatskoj se čudimo i zgražamo. „Kako to da oni zagovaraju jedno, a rade drugo?“ Pitanje bi trebalo biti: „Kako to da oni to rade toliko dugo?“
Slično vrijedi i za trenutno vladajuću stranku. Nije pitanje „Kako ili zašto si to dopuštaju?“ već „Kako ili zašto to traje toliko dugo?“
- A je, kad oni uvijek lijepo pričaju.
- I onda ti vjeruješ tome što pričaju?
- Pa kad je tako lijepo… Ne mogu si pomoći. Pa maštam: Pravda. Poštenje. Demokracija. Jednakost. Milosrđe. Skromnost. Napredak. Bolja budućnost. Ne zvuči li divno?
- Zvuči divno. Ali, samo zvuči. Pitanje je da li je tako u stvarnosti.
- Nije tako u stvarnosti.
- Ali, oni kreiraju stvarnost. Zašto stvarnost koju kreiraju nije tako lijepa kao riječi koje izgovaraju?
- Teško je u stvarnosti…
- A zašto im još uvijek vjeruješ?
- Zato što ponekad, tu i tamo , naprave i nešto dobro. Nije da uvijek rade loše. A nije dobro biti zlopamtilo. I ljudski je praštati. I onda ja zaboravim i oprostim. A zapamtim lijepo.
- A kako ćeš zaboraviti veliku i skupu zgradu ako je svaki dan budeš gledao?
- Pa i crkve su, kada su se gradile, bile velike i skupe. A danas su lijepe.
- Tako možeš reći i da je vlast je dobra. Glavno da nema nasilja. I da autobusi voze.
- Pa da, tako nekako.
I tako već neko vrijeme imamo autobuse koji voze i solidnu instituciju koja obavlja krštenja, vjenčanja i sprovode. Nema veze što pričaju jedno, ali rade drugo. Dolazi proljeće i većina ljudi ima što za jesti. Ostali kriteriji su ionako na niskim razinama. A uostalom, tih koji imaju više kriterije je ionako premalo da bi ugrozili većinu. A sada su i mjesta gdje bi ih moglo biti više pripojena mjestima gdje bi ih moglo biti manje. Predlaže se da čitava Lijepa naša bude jedan veliki, lijepi prosjek. Prosjek koji brzo povjeruje u teoriju, ali malo očekuje u stvarnosti. Prosjek koji ima visok prag tolerancije na laž i poreze, ali nizak na neuspjehe u nogometu. Prosjek koji se puno čudi i zgraža, ali malo djeluje. No, kada je već tako, ako mogu, molio bih ih se više ne čude. Naime, ispada da ne znaju.
