Hodao je gradom. Gore su bili krovovi. Dolje su bile ploče. Lijevo su se prodavali kesteni. Zvenk! Pogodak. Točno u glavu. Zavrtilo mu se. Zamaglilo. Ali je ostao na nogama. Trlja se. I čudi. Što je to bilo? Nešto ga je pogodilo. Psst! Gleda gore-krovovi. Lijevo-prodaju se kesteni. Dolje-lopata. Čekaj malo, prije su bile ploče! A sada, sada mu je pod nogama lopata. Trlja glavu, gleda lopatu i razmišlja. Što me je to udarilo po glavi? I otkud ta lopata ovdje? A onda… Uzima lopatu u ruke. Približava se kestenjaru i pokazuje. "Znate li vi čija je ovo lopata?" Ovaj ga gleda. -Je li ovo vaša lopata? Ovaj šuti. A onda znatiželjno pita: -Veliku? -Što veliku? -Ili malu? -Lopatu? -Porciju. -Kestena? -A nego čega? Ja prodajem kestene. Što mene pitate za lopatu? -Pa vi ste jedini ovdje. A meni je ova lopata upravo pala na glavu. Mogla me ubiti! Niste ništa vidjeli? -Kada? Pa ta lopata je ovdje već danima! -Kako danima? Ja sam maloprije ovuda hodao i nisam je vidio. A onda me je nešto udarilo po glavi i ta se lopata pojavila ovdje, meni pod nogama. I što da zaključim nego da je lopata odnekud pala na mene. Skoro sam poginuo! -Prebrzo zaključujete. To što ste u istom času vidjeli lopatu i osjetili bol u glavi ne znači da vas je lopata udarila. Možda je bilo nešto drugo. Možda sam vas, recimo, ja pogodio kestenom. -I, jeste li?... - Ne. Pa zašto bih vas ja gađao? Meni se ne isplati tako razbacivati kestenima. Ja za porciju dobijem 10 kuna. -Dobro, a čija je lopata? -Lopata? Od grada. Zajednička. -A što radi tu, nasred Korza? -Leži. Kad nekome treba, onda je uzme. Ali uglavnom nikome ne treba. -A tko je mene pogodio u glavu? -Ne znam. Možda vas nije nitko pogodio. Možda umišljate? - Ma što umišljam? Evo-već mi je kvrga narasla. Je li ova lopta na glavi umišljanje? Velika je kao vaš kesten. Nemojte od mene raditi budalu. Nisam je glup! Mene je netko usred dana htio ubiti! Lopatom!!!! -Bez uzbuđivanja. Netko bi vas mogao čuti. A uostalom, da vas je htio ubiti, mogao je izabrati bolje oružje od lopate. Zar nož nije praktičniji? Ili sjekira? Psst! Sada postaje zanimljivo. Približava se onaj debeli. Policajac. Čuo je dreku pa od dosade odlučio provjeriti. -Baš dobro da ste došli. Ova lopata koju držim u ruci… -Što radite s gradskom lopatom??!! -Što ja radim? Ništa. Mene je netko s njom… -Da li mislite kopati!!?? -Ne, ona je na glavu… -Ako ne mislite kopati, onda je vratite na njeno mjesto!! -Ta lopata… -Odmah!! Na tlo!! -Evo, pustio sam je. -Tako, sad je dobro. Daj mi jednu malu. -Lopatu? -Porciju kestena. -Slušajte, meni je ova lopata pala na glavu! Mene je netko s njom htio ubiti! -Mile, evo ti 10 za kestene. A što ovaj uopće 'oće? -Kaže da ga je gradska lopata htjela ubiti. -Ma nije me lopata htjela ubiti, nego me netko s lopatom… -Pa kako lopata može ubiti čovjeka!! Da je to nož, još nekako…ili sjekira. -To sam mu i ja rekao. Ali ovaj insistira na lopati! -Pa kad je bila lopata! I meni je logičnije da je nož. Ali je lopata! -Ajde, čovječe, odite doma. Gradska lopata nikada nije nikog ubila niti neće. To se vama malo umislilo. Malo smo popili? -Kakve veze to ima i da jesam… -Evo vidite, malo ste popili, pa se odmah naljutili na jadnu lopatu! A što je ona kriva? Nikome ništa. Svima samo pomaže. -Ali!.... - Ništa "Ali"! Ajde doma! Inače zapisujem. Odmah!!! Vidite kako je otrčao. Boji se policije. Ali, što se dešava? S krova se spušta konop. Kestenjar za njega veže lopatu. Ova se uspinje na nebo. A policajac odlazi iza ugla…