Kakvo veselje na licima političara. Hrvatska je ostvarila svoj strateški cilj: Uvjeti za pregovore s Unijom su ispunjeni. Cjenkanje može početi svakoga časa. Oporba je utihnula. Vlast je trenutno neosvojiva. Nada se ponovo navukla na lica naših sugrađana. Skeptični i sumnjičavi, oprezni i cinični, sada neočekivano stoje pred vratima Unije. Bolji život je samo malo iza. Da li će ga penzioneri ipak doživjeti? Osjeća se optimizam u zraku. Mi ipak nismo zadnja rupa na svirali. Prikazuju se statistike - svi u Uniji žive bolje nakon ulaska. Nitko ne želi otići iz zajednice. Učmalost je prošla. Nazire se kraj razdoblja Rojsa, Rođe-Spajića i Jamba. Mladi imaju zašto studirati, stariji imaju razloge za rad. Stranci nam više vjeruju, sada kada smo "njihovi". Krenuti će nove investicije. Cijene dionica rastu. Ulaganje, turizam, poljoprivreda… Sada, kada su uvjeti za članstvo u Uniji ispunjeni, možemo se sa "povijesnom distancom" okrenuti događajima koji su se zbivali neposredno prije. Posebno bih se osvrnuo na jednu ženu koja je u okovima i strahu držala cijelu naciju. Damu od Mosta - Carlu Del Ponte. Već sama činjenica da ovise o ženi, koja je dobra samo za madrac, vladajuće nije baš veselila. A kada su vidjeli da je ta žena još i obrazovana, tvrdoglava, pametnija od njih, te da se ne da zajebavati, e onda su našli pravu osobu za mrziti. Kako se bližio odlučujući tren odluke, sve je više ljudi Carlu Del Ponte spominjalo kao arogantnu osobu koja ograničava napredak Hrvatske, osobu koja ucjenjuje, prijeti, osobu od čijeg hira ovisi naš daljnji opstanak.Televizija je također bila puna izvješća sa njenim likom. Citirala su se i komentirala njezina mišljenja i stavovi. Novine su na svojim naslovnicama imale njenu sliku i objavljivale njene riječi. Crtale su se njene karikature, izrađivale karnevalske maske, izmišljali vicevi. Dok njeni prijatelji o njoj govore kao o divnoj, iskrenoj osobi, bez dlake na jeziku, naši mediji prikazivali su je samo kroz usta političara. A iz njihovih usta ništa lijepo ne može izaći. Hm, tko li je bio u pravu? Ne mogu ne povući paralelu između gđe. Del Ponte i još jedne žene koja je dugo vremena bila u centru razmišljanja Hrvata - Severine. Dok su s jedne strane obožavali ovu dragu, simpatičnu djevojčicu, dalmatinku u bijelom koja voli svoju domovinu i nogometni klub, barbiku muškog svijeta (velike usne i velike sise) teško im je padala srednjovječna i muškobanjasta Carla. Osim svoje vanjštine, na koju bi tijekom pregovora zažmirili, Carla je imala nešto što je naše vladajuće živciralo daleko više. Imala je moć. Veću od njihove. Kako mi je bilo drago gledati naše kako trpe i smješkaju se ženi koju bi, da su bili u imalo drugačijoj situaciji, poslali na mjesto koje joj rođenjem i pripada. A ona ih je vozala, govorila da nije zadovoljna, postavljala uvjete, sigurna u zaštiti Europske Unije. Kad je nikako nisu mogli pobijediti, željeli su je ocrniti. U Srbiji je Carla nazivana "novi Gestapo", talijanska mafija prišila joj ne nadimak "Kurva" (La Puttana), dok je kod nas pojednostavljena u Dragicu Mostić. Kad ostaneš bez argumenata - vrijeđaj protivnika, stara je demagoška poslovica. Najveći i posljednji šok izazvala je kada je gađala u najveće svetište muške nadmoći nad ljepšim spolom. Izjavila je da je Vatikan skrivao Gotovinu. Kakvu je to buru izazvalo… Nisu se htjeli pomiriti da se naočigled urušava cijeli jedan način razmišljanja, sustav moći. Još malo ovako i žene će masovno krenuti studirati pravo, a onda smo gotovi. Treba je smijeniti, uništiti. (Ne bi joj bilo prvi put da je netko pokušava ubiti, mafija joj je u stan u Palermu podmetnula 500 kg eksploziva). Međutim, iako nije izgubila niti jednu bitku, Carla se strateški povukla. Da li je otišla predaleko, pa su je povukli jači igrači, nećemo znati. Do sada se sve što je govorila pokazalo točnim. U svakom slučaju, opasnost je prošla. Pregovori su dobiveni, heroj Gotovina nije izručen a nas očekuje bolja budućnost. Carla mi ostaje u lijepom sjećanju. Nadam se da će tamo gdje idemo biti još takvih.