Vojska na Jelačić placu. Postrojbe. Ozbiljna lica naših državnika. Predsjednik Sabora. Predsjednik Vlade. Predsjednik Države. Velika trojka. Ozbiljni oni iza njih. I ovi iza onih koji su iza. I najzad, ozbiljan i narod. Ponosni su na svoju državu i u što se ona pretvorila. Ponosni su na svoje vodstvo i na to kamo su ih doveli. Bolje ne može biti. Primjerice, predsjednik države je na svečanoj sjednici Vlade rekao krivi broj godina od kojih je Hrvatska neovisna država. Ali sa istim ponosom i samouvjerenošću u glasu kao da je rekao točan iznos neovisnosti. Naravno da nitko u Vladi nije protestirao. Kao da su oni sigurni u taj podatak... Predsjednik koji nema nikakve ovlasti trebao bi se barem na Dan državnosti sjetiti od kada se on slavi. To bi mu nekako trebalo biti u opisu posla. Jer, ako ne zna predsjednik, tko bi trebao znati? Predsjednik Sabora? On na svečanom govoru za taj isti Dan državnosti uvjerava kako je Hrvatskoj neophodno da bude u NATO-u. Jer, argumentira, da smo tamo bili odmah čim smo postigli neovisnost, ne bi bilo problema s ratom, kao ni ostalih neugodnosti proizašlih iz njega. I zato sada, 17 godina kasnije, imperativ je da budemo tamo kako bi izbjegli sve buduće neugodnosti. I da, kao svaka prava neovisna država, budemo u jednom velikom, moćnom, vojnom savezu. Iako većina građana baš i ne podržava tu pacifističku inicijativu ipak im to predsjednik narodne skupštine, na dan njihove državnosti, svesrdno preporučuje. Valjda on zna što je najbolje za ovu državu... Ipak je u vladajućoj stranci. A šef te stranke , ujedno i predsjednik Vlade, tijela koje upravlja izvršnom vlašću, svečani trenutak dana državnosti koristi kako bi promovirao svoju stranku. Najzad, približavaju mu se izbori, a najveća oporbena stranka ima novog vođu. Stvari su nepredvidljive i zato je najbolje iskoristiti dan svih hrvatskih državljana kao odličan dan sa samopromociju. A što je s tim državljanima? Oni su oduševljeni činjenicom što su Dan državnosti mogli slaviti zajedno s Danom antifašističke borbe. Baš im se lijepo poklopilo da jedan praznik pada u petak a sljedeći u ponedjeljak. Tako se praznikovanje moglo spojiti s vikendom i potpuno posvetiti domoljublju i iskazivanju poštovanja. I iako su bile organizirane obje proslave, zabilježeno je 120 tisuća automobila koji su se, samo iz smjera Zagreba, autocestom uputili prema moru. Na kupanje. Tamo su, za čast Hrvatske, pojeli sladoled na štapiću. Samo oni najizdržljiviji došli su na Trg bana Jelačića kako bi na velikoj vrućini gledali postrojavanje vojske. I nije im bilo jasno kako su se ostali uspjeli suzdržati od takvog užitka. Stajati na užarenom asfaltu i gledati oprane i čiste, uredno u kvadrate poslagane muškarce kako se okreću na komandu. Pa to je nevjerojatna uživancija. Pa onda gledati kako se vijori zastava. Slušati govore namrgođenih ljudi u crnom. I onda himna. Da ti srce iskoči od sreće. Kako bi to netko mogao zamijeniti za kupanje u moru? Ono što mene posebno veseli na takvim priredbama je maska koju preuzmu političari i svi oko njih. To je taj svečano-ozbiljni izraz lica koji je očito zarazan kada se uđe u vladajući krug ljudi. Je li to zbog toga što je pred njima postrojena vojska? Vrhunsko uvježbani ljudi koji su pravi muškarci i koji reagiraju na komande samo drugih pravih muškaraca. Recimo Joubitu ministra Kirina? Ili Mesića? Šeksa? Ili vrhovnog patrijarhalnog autoriteta domovine, Sanadera. Svi oni stoje tamo ozbiljni, kako bi narodu pokazali da su ozbiljni. Jer, zamislite da se netko od njih nasmije? Što bi narod rekao? - Kakva je to vlast koja se smije na proslavi Dana državnosti? - Gdje im je poštovanje? - Gdje im je čast? - Što nam ovi klaunovi vode državu? Ovako im se na ničemu ne može zamjeriti. Obučeni kako treba, zamrznutih lica. Čak je i glas prilagođen. Čvrst i odrješit, gotovo zapovjednički. Sam ton poziva na poslušnost. A to što tim glasom i tim stasom govore potpune gluposti, pogreške ili propagandu, to se zanemaruje. Pa i dokazano je da ljudi više reagiraju na način kako se govori nego na sam sadržaj govora. Koji se sažima otprilike ovako: Mirno! Sretna vam 15 obljetnica Hrvatske državnosti, moramo ući u NATO i: na sljedećim izborima glasajte za HDZ!