Lik „pravog Hrvata“ mašta o velikom dobitku na lutriji, pije pivo s prijateljima, oduševljava se čistom plahtom i pitomo sluša bankara dok mu ovaj tumači sve uvjete povoljnog kredita
Plaćeni glumac nervoznim glasom izražava svoje sumnje prema Europskoj uniji. On je unajmljen da glumi običnog, malog čovjeka. Ivana Horvata. Kako to marketinški stručnjaci znaju raditi, uređen je znalački: lokalni naglasak, niži kvocijent inteligencije i nekontrolirani izljevi strasti. Za dobru mjeru, tu je i pravi, iskreni, nepatvoreni ljudski duh zarobljen negdje duboko u ljušturi „pravog Hrvata“. Ivan nije izum baš tih marketinških stručnjaka. On se već godinama opija i veseli na našim TV ekranima. To je onaj koji mašta o velikom dobitku na lutriji, pije pivo s prijateljima, oduševljava se čistom plahtom i pitomo sluša bankara dok mu ovaj tumači sve uvjete povoljnog kredita.
Gledali smo ga kako odrasta i pratili njegov razvoj od radosnog mladića koji pjeva „Moju domovinu“ i maše zastavom, do radosnog mladića u poslovnom odijelu sa strogim, ali priglupim šefom. Naš Ivan, u svakom slučaju, uvijek pobjeđuje.
Sada su pred njim novi izazovi. Njegova država sprema se ući u veliku zajednicu. Vladajuće elite već su odavno sve pripremile. Samo još moraju pomoći svojem građaninu da… Shvati.
- A, kad uđemo u EU, hoću li i dalje moći držati svoje svinje?, pita građanin naglo se transformirajući u neukog, ali ponosnog slavonskog poljoprivrednika.
Dakako, dragi naš Ivane Horvat. Imat ćeš veće i deblje svinje.
- A ča? Moj kamen, masline i loza?
Dragi Ivane Horvat iz Istre i Dalmacije. I vina i ulja koliko ti srce poželi.
- A kako će biti s gospodarsko-financijske strane?, pita skeptični Ivan Horvat iz hrvatskog grada.
Urbani Ivan Horvat je polovica stanovništva domovine: Ulazak, dragi Ivane Horvat, će se itekako isplatiti. Za svaku uloženu kunu iz europskih ćemo fondova dobivati tri.
Zacaklile se oči Ivana Horvata. Pa to je… Predobro! U njemu javlja neki muki osjećaj u trbuhu.
- A, da sve to nije nekakav trik?, pita sumnjičavo. Ivan nije jednom bio prevaren.
Ivane, nije trik.
Ivan osluškuje želudac. Je li to bilo upozorenje? Ili obična glad. Oni kažu da nije trik. Dakle…
- Prihvaćam. Gdje trebam potpisati?
Požuri Ivane, da se ne predomisle!, pojavljuju se slavonski i dalmatinski Ivan i šapću mu za leđima. Požuri…
Tri Ivana Horvata žurno prelaze preko sitnih slova ugovora u potrazi za praznom linijom.
- Evo, tu je sav naš novac, već pjevaju i radosno plešu. Dajte nam tri puta više!
Tisuće i tisuća stranica slova. Preko svega je Ivan preletio brzo, da se Oni ne predomisle. A onda je najednom stao. Uzdigao je penkalu, hrvatski izum, visoko u zrak. U sjećanje na sve hrvatske vitezove koji su prije njega sanjali isti san: Daš jedan, uzmeš tri.
A potom brzo potpisao.
Da se ne predomisle.
I. H.
