Čitavo ljeto pekle su nas nezapamćene vrućine a onda je odjednom stalo. I ljeto je prošlo. Kao da je završilo u jedan dan. Danas jest a sutra nije. Ljeto. Ja to najbolje vidim po plaži na Pećina, gdje se kupam gotovo svaki dan. Nakon prošlotjedne nevere, ljudi kao da su nestali. Plaža koja je inače uvijek bila krcata nakon jednog se zahlađenja ispraznila i postala ugodno šetalište. Tu i tamo još se može naletjeti na kupače, ali oni su sada više izuzetak nego pravilo. Gotovo je. Završila je i naša slavna turistička sezona. Horde turista koje su u kolonama ulazile u našu zemlju u tim su istim kolonama i otišle. Jesu li uopće svjesni gdje su bili u međuvremenu? Našim carinicima i novinarima ostaje samo da ih pobroje: koliko ih je tisuća došlo i koliko je to više nego lani? U postocima. More ih je sve izdržalo i ove godine. Deset mjeseci ono je bilo mirno, samo. Ugodan prizor za oči… A onda, svake godine u isto vrijeme, u njega zaranjaju desetine tisuće zagrijanih tjelesa, željnih osvježenja. Godišnji! Cijela godina stane u dva tjedna. U njega skaču, udaraju ga nogama i glavom, probijaju mu površinu. Piju ga i špricaju iz usta poput kamenih fontana. U njemu ostavljaju svoj znoj, pljuvačku, mokraću i govna. Iz njega manijakalno vade školjke, ribe, kamenje, spužve… Sve je to za uspomenu. Sjećanje. Svake godine nove generacije mladih na njegovim obalama isprobava ono što stari rijetko priznaju da su radili. A rezultati toga redovito se ispiru-slanom vodom. More to mirno i podnosi. Ono nije zlo. I sljedeće ljeto će opet biti čisto i spremno za nova ljudska iživljavanja. Upravo sada, kada je opušteno i kada se hladi, more je najljepše. Još uvijek je toplo, a nema ljudi, i svuda uokolo vlada nekakav mir. Kada ga gledam, osjećam se slično kao na Korzu poslije proslave Nove godine. Lani sam se tuda prošetao oko 7 ujutro, u zoru. Bilo je potpuno prekriveno ostacima ljudskog slavlja: razbijenim bocama šampanjca, praznim kutijama cigareta, zgužvanim konzervama piva. A u rupama između smeća nazirale su se tamne opržene površine na kojima su nekoliko sati ranije praskale glasne eksplozije zabave. Unatoč tom, na prvi pogled, gnjusnom naličju slavlja, u zraku se osjećao mir. Mir pročišćenja, moglo bi se reći. Poput mira i opuštenosti koji nastupa poslije plača. Ili poslije glasnog smijeha, svejedno. Poslije oluje. Dok sam šetao tim praznim i napuštenim, prljavim Korzom, pitao sam se: zašto nema više ljudi? Sada je najljepše! Sada je jednako. Šetam se pustom pećinskom plažom. Zašto nema više ljudi? Gdje su nestali? Zašto moraju otići prvog devetog? Kao da u glavi imaju usađeni alarm. Budilicu koja im zvoni i govori: Ajde! Raditi! Svijet se, ošamućen, opet pokreće i uranja u besmislenu trku za lovom. Već se čuju zvončari koji ljude tjeraju da prestani misliti u sebi i da obrate pažnju na njih. Pravi zvončari tjeraju zimu i najavljuju proljeće. Ovi pak, ovi zvončari u odijelima, tjeraju hladnoću ljudske nezainteresiranosti i bezbrižnosti jer žele probuditi proljeće brige. Kolika ti je plaća? Već su najavili svoje proljeće za 23. studenoga. A od ponedjeljka je počelo lupanje po našim glavama. Tada je, naime, jednoj od najvećih stranaka službeno počela predizborna kampanja. Koliko još kredita imaš za otplatiti? Dok su se građani odmarali, odmarali su se i zvončari. Laštili su svoje lonce i kuhače kojima će udarati po njima. Koračati će među ljudima i urlati: Ja sam najbolji, gledajte me! Ja sam najpošteniji, slušajte me! Ja sam najradišniji-slijedite me! Je li vrijeme za marendu? Tko je predahnuo, predahnuo je. Sada je vrijeme da ljudi ponovo muče ljude. Htio ne htio pogled će mi se zasigurno susretati sa lažnim i neiskrenim smiješkom ljudi sa plakata. A uši će slušati njihove samouvjerene i nametljive glasove. Takvo zagađenje zraka ponekada mi je odbojnije od smoga i dima. Najradije bi se potopio u more i čekao da prestanu. To se čini kao jedini izlaz. Ili odseliti daleko, daleko… More je jedino koje razumije. I zato se šetamo uz njega i smješkamo se njegovim valovima. Posjedni čovjeka uz more i ostavi ga samog. Odmah počinje razmišljati… Za koga glasati? Glupost.