U Hrvatskoj još uvijek postoji ogroman prostor na razvoj tržišta kapitala. Jedno od takvih područja jest i lombardni kredit. Lombardni su krediti vrsta založnih kredita kod kojih kao osiguranje povrata pozajmljenog kapitala služi založno pravo na vrijednosnim papirima. Dakle, vlasnik određenog vrijednosnog papira, može pomoću njih pribaviti određeni iznos kapitala. Dakle ako ne želi prodati dionice, tada je jedan od načina i njihov zalog radi dobivanja kredita. U slučaju da se kredit ne vrati,vjerovnik, odnosno osoba koja je dala kredit naplatu vrši tako da dionice koje su založene u njegovu korist proda aktiviranjem založnog prava koje postoji na dionicama, te na taj način namiri svoje potraživanje koje dužnik nije podmirio. Založno pravo se kao teret nad dionicama knjiži u knjizi dionica kao mjestu gdje je evidentirana svaka transakcija, odnosno gdje su upisani svi dioničari. Od kada je tu ulogu preuzela SDA stvari se još dodatno olakšavaju. Prilikom kupnje dionica potrebno je obratiti pažnju radi utvrđivanja da nisu dionice slučajno založene. Ako se to čini putem tržišta, brokerske kuće i SDA, tada je taj rizik ipak daleko manji, ali ako se samostalno upuštate u trgovinu, oprez! Dionice koje su u zalogu se ne smiju prodavati, budući da njihov novi vlasnik može ostati bez njih, ako prethodni vlasnik koji ih je založio ne plati svoje dugovanje. Zalog dionica je prilično zgodno rješenje jer i dalje dioničar ima sva prava koja bi imao i inače, osim mogućnosti prodaje. Znači imao bi pravo glasa, pravo na dividendu i sl. U novije vrijeme u Hrvatskoj se pojavilo više raznih štedionica i štedno-kreditnih zadruga koje su počele odobravati kredite na bazi zaloga vrijednosnih papira. Jedan od preduvjeta je da dionice budu likvidne, dakle da se mogu u svakom trenutku prodati. U suprotnom kredit neće biti odobren. Ako je dionica likvidna tada kreditor obično odobrava kredit u iznosu od 50-60 % tržišne vrijednosti založenih dionica. Time se osigurava naplata potraživanja i u slučaju pada tržišne cijene. Ipak i dalje postoji rizik kreditoru, ako cijene na tržištu padnu više nego što je ta razlika od cijene do odobrenog iznosa. No, tada se takav rizik i naplaćuje, odnosno kompenzira visinom kamatne stope koje je u pravilu viša od uobičajene stope na klasične kredite, ali letargija koja vlada na našem tržištu u zadnje vrijeme, baš ne podržava razvoj ovakvih poslova, koji se ionako teško probijaju naprijed u praksi. U zadnje se vrijeme ipak i na tom planu neke stvari kreću nabolje jer i neke banke pokazuju interes za takvu vrstu poslovanja, odnosno kreditiranja. Naravno, brokeri i investitori od svega toga mogu samo profitirati. Ako već ne u količini kapitala koju će zaraditi, onda barem u različitosti mogućnosti koje stoje na raspolaganju. Posebna vrsta kredita su "margin krediti" koji se odobravaju na tzv. margin account. Riječ je o kupovini dionica na kredit koji se osigurava zalogom na drugim papirima, a obično i tim novokupljenim papirima koje odobravaju banke i brokerske kuće na razvijenim tržištima kapitala, ali to je već tema za neki drugi broje BURZE.