Financiranje poslovanja poduzeća ili izvođenja određenih projekata za koje je potrebno prikupiti određeni kapital, na Zapadu, odnosno u zemljama sa razvijenim tržištima kapitala i općenito financijskim tržištima ,uglavnom se izvodi putem tržišta kapitala, emisijom vrijednosnih papira, dionica ili obveznica. Izbor vrste vrijednosnih papira kojima će se izvesti financiranje ovisi o onome tko uopće pokreće projekt, odnosno tko prikuplja kapital. Ako ta osoba, bilo fizička ili pravna ne želi dijeliti vlasništvo s drugima( dioničarima koji su isto tako uplatili kapital za osnivanje dioničkog društva ili kupili dionice), onda izbor pada na obveznice. Dividenda koja bi se trebala isplaćivati dioničarima nije nikakva obveza i ako nije moguće ili isplativo, ne mora se isplatiti. S druge strane, kamata na izdane obveznice je zakonska obveza emitenta i mora se isplatiti, jer u protivnom prijeti ovrha i stečaj. Isto tako kapital prikupljen emisijom dionice nije više za dioničara moguće povući nazad, odnosno tražiti od izdavatelja iskup i povrat novca nego jedino preko burze prodati dionice. Obveznice imaju rok dospijeća i kad taj rok dospijeća istekne, izdavatelj je dužan imatelju obveznice vratiti njegov novac. Iz navedenog se vidi da je financiranje vlastitim kapitalom, dakle dionicama za onoga tko prikuplja kapital manje riskantno negoli zaduživanje. Pri tome potrebno je pomiriti se s činjenicom kako se mora dijeliti dobit (dividende), pravo vlasništva i pravo upravljanja (pravo glasa na skupštini dioničkog društva), čega kod obveznica nema. Ipak, ne možemo reći kako je financiranje dionicama, odnosno vlastitim kapitalom bolji način od zaduživanja, odnosno emisije obveznica. Financiranje obveznicama, nosi kao prvo samostalnost kod upravljanja, budući da vjerovnici nemaju pravo glasa na skupštini društva, a osim toga oni nisu vlasnici. Ipak u praksi postoje brojni načini da se ta samostalnost dužnika-izdavatelja obveznica ograniči, npr. da u upravljanju participiraju i vjerovnici, odnosno kupci-imatelji obveznica. Još jedna prednost obveznica je i u tome što se isplaćivanje kamata po izdanim obveznicama tretira kao rashod, odnosno spada u troškove financiranja i time umanjuje poreznu osnovicu čime se smanjuju i davanja za porez na dobit. Kod dionica, dividenda koja se isplaćuje ne isplaćuje se iz operativnog dobitka, nego iz dobiti nakon oporezivanja. Ako se radi o državi u kojoj se plaća porez na dividendu, tada je prisutno i dvostruko oporezivanje dobiti. Prvo kao porez na korporacijsku dobit, a zatim i na dobit od dividende koju primaju dioničari. U Hrvatskoj još uvijek nije prisutno oporezivanje dividende, premda je bilo svojevremeno i takvih zamisli , ali se na sreću privremeno odustalo od toga. Kažem privremeno jer sigurno će do toga doći. Nadajmo se da će kreatori naše fiskalne politike uzeti u obzir trenutno stanje našeg tržišta kapitala i činjenicu kako bi takav potez dodatno destimulirao ulaganja.