Dispepsija je pojam čija širina obuhvaća niz tegoba, koje mnogi ljudi imaju svakodnevno. To su bol u gornjem trbuhu, žgaravica, nadutost u gornjem trbuhu i podrigivanje. U nekim populacijama (Europa) učestalost ovih tegoba jest između 30 i 55 posto stanovništva. Obično je jedan simptom vodeći, te se klinička slika razlikuje od čovjeka do čovjeka. Nekad dominira žgaravica, nekad podrigivanje i vraćanje želučana sadržaja u jednjak, a nekad bol. Ipak svakako najčešći simptom je žgaravica, koja ukazuje na takozvani gastroezofagealni refluks, to jest na vraćanje kisela želučana soka u jednjak, kao glavni uzrok tegoba. Danas se to naziva Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB). Od ljudi koji imaju tegobe, gotovo svi imaju GERB, ali svi nemaju pravu upalnu sluznicu jednjaka (ezofagitis), već pravu upalu ima samo njih 10 do 30%. Interesantno je da od opasnih tegoba češće pate i oboljevaju bijelci od crnaca, također bolesnici koji se radi drugih bolesti liječe u bolnicama, češće oboljevaju od prosječne populacije. Upala jednjaka ponekad se komplicira, posebno ako je duže neliječena. Najčešća je komplikacija vrijed (čir) jednjaka ili strikutura (suženje) te teži ezofagitis (Barrettov jednjak) ili čak i maligna promjena sluznice. Danas suprotno od ranijih stavova, struka smatra da se GERB i ezofagitis, dakle stanje kliničke DISPEPSIJE o kojoj danas pišemo treba liječiti. No da bi se pravilno liječili bolesnici s dispepsijom trebaju biti pravilno pregledani, pošto slične tegobe može dati više bolesti. To su: GERP, klizajuća krila spoja jednjak-želudac, vrijed (čir), ahalazija i karcinom na spoju jednjak-želudac. Uz rutinski laboratorij s kompletnom krvnom slikom, trebalo bi se načiniti jedan od dostupnih testova za bakteriju Helicobacter pylori, te ezofagogastroduodenoskopiju (ili barem RDG jednjaka i želuca što je slabije odnosno manje pouzdano). Po potrebi odmah se načine i biopsije sluznice i tako se brzo i efikasno dolazi do točne dijagnoze, što omogućava precizno i učinkovito liječenje.