Naslov odražava vječnu dilemu koja se odvija u glavama dioničara svakog uspješnog dioničkog društva koje ostvaruje dobit i ima preduvjete za isplaćivanje dividende iz rezultata svojeg poslovanja. S druge strane ove dileme se nalaze menedžeri jer dioničari naravno žele imati koristi od svojih dioničkih investicija a to najlakše osjete po tome kad primaju nekakav stvarni novac temeljem tih ulaganja, dok je menedžerima najvažnije da imaju novac za razvoj i za nove projekte jer ako se isplati dividenda onda se financiranje razvioja naravno vrši zaduživanjem. Osim toga reinvestiranje dobiti uvijek se opravdava ako nije u pitanju razvoj, potencijalnom većom zaradom u budućnosti, ali često je dioničarima takava zarada fiktivna, a dividenda im je realna. Dakle, s jedne strane dioničari žele isplate, ali direktori razvoj financiraju istim tim novcem pa bi ga radije zadržali u firmi. Međutim, vlasnici su dioničari jer oni su ti koji su dali kapital i osnovali ili kupili tvrtku dok je upravi u interesu da osigura kapital za razvoj firme, te da upravljaju sa što većom imovinom kako bi ostvarivali i što bolje rezultate temeljem kojih onda i oni dobivaju bonuse. Ipak, i dioničari imaju svoj interes na strani menedžera jer i njima je isto tako važno da se tvrtka razvija, da se ne zadužuje ako nije potrebno jer riječ je o njihovom vlasništvu na kraju krajeva, a osim toga ovisno o tome koja od ovih varijanti je prisutna, sukladno tome se kreće i cijena dionica. Naime, ako se veći dio dobiti isplaćuje kroz dividendu, cijena dionica će kratkoročno možda i narasti, ali nakon toga radi smanjenja knjigovodstvene vrijednosti dionice, cijena će sigurno pasti, a pad cijene nije u interesu niti dioničarima, a niti menedžerima koji sigurno isto imaju dionica, a često im se i menedžerski ugovor i sustav nagrađivanja vezuje uz cijenu dionica. Ipak, često se u praksi događa i jedan fenonomen kad je u pitanju politika reinvestiranja dividendi. Naime, zadnjih se desetljeća često događa da što su zarade veće, želja dioničara za dividendama je manja u smislu da su traženi iznosi dividendi niži bez obzira na rast profita, čak su i cijene dionica manje reagirale na politiku dividendi nego ranije. Naravno, ovo možemo statistički pratiti na razvijenim tržištima kapitala, dok se u RH još teško mogu raditi takve analize radi niskolikividnog tržišta kapitala u prošlosti, te radi malog broja društava koja isplaćuju dividendu i to ne baš svake godine.Ipak, i tu se stvari mijenjaju na bolje i s vremenom će se i kod nas uspostaviti takvo tržište i takva razina statističkih podataka koji će omogućiti kvalitetnije analize ovakvih situacija, a sigurno će biti jako zanimljivo vidjeti kako je reagirala cijena na pormjene u politici dividende.