Ministar zdravlja dočekuje turiste na ulasku u Hrvatsku. Kamere snimaju. Nije to toliko zbog iznenađenog turista, koliko zbog sjećanja populacije na bivšu premijerku. Ona to na engleskom nije baš dobro radila. Treba ispasti bolji, pozdraviti i pokupiti političke bodove. Zanat nikada nije bio jednostavniji
Sredina ljeta. Ministar zdravlja dočekuje turiste na ulasku u Hrvatsku. Kamere snimaju. Da građani mogu vidjeti. Putnici otvaraju prozor. Da bi na granici pokazali putovnicu. Ali, iznenađenje!
- Dobrodošli u Hrvatsku!
Nekakav čovjek strogog pogleda gura se u vozačev prostor. Pristojno ljubazan. Iza njega svijetle kamere.
- Welcome to Croatia!
Može on i na engleskom. Nije to toliko zbog iznenađenog turista, koliko zbog sjećanja populacije na bivšu premijerku. Ona to na engleskom nije baš dobro radila. Treba ispasti bolji. A, zašto ne iskoristiti prigodu dok je to još uvijek relativno lako? Njeni pozdravi su još svježi u sjećanju stanovništva. Treba samo pozdraviti i pokupiti političke bodove. Zanat nikada nije bio jednostavniji. Hvala prošloj vlasti na nisko postavljenim kriterijima.
- Odakle ste? Gdje putujete na odmor?
Zbunjenim turistima sada je već jasno da ovi ljudi s ovolikim kamerama nisu granični policajci koji provjeravaju isprave. Ali, tko su?
- Ja sam ministar u hrvatskoj vladi.
Aha. Super. Još su im samo trebali političari na odmoru. Otiđeš iz svoje zemlje da bi neko vrijeme bio na miru i odmorio se od svih tih ambicioznih faca, a prva stvar koju vidiš na ulazu je ista takva.
- Vladaju velike vrućine. Pijte puno tekućine.
- Hvala vam na savjetu.
- Doviđenja i sretan put!
- Da…
Još jedan turist je obavljen. Jeste snimili to? Odlično. Neka naš narod vidi kako smo ljubazni. Jer, te snimke ne idu na strane televizije. To se ne snima da bi turisti mislili kako ih dočekuju hrvatski ministri. To je isključivo za potrebe domicilnog stanovništva. Da bi Hrvati vidjeli kako su njihovi ministri ljubazni prema strancima. A ako su takvi prema strancima, kakvi su tek prema pripadnicima vlastitog naroda?
- Ajde još jednog da odradimo, pa onda da se maknemo s ovog sunca. Užasno je vruće. Zašto nisu poslali nekog drugog ministra? Uvijek ja obavljam ove prljave poslove. Mogao je doći ministar turizma. Ili ministar prometa. On treba steći popularnost. Ili gospodarstva? Njega i ne vole. Ili financija. Nije ni on omiljen. Nego ja. Ali, dobro. Ne bunim se. Ja sam vojnik svoje partije. Gdje me šalju, tamo idem. Ali, trebali su poslati ministra financija. Da se ljudi malo omekšaju. Da ga zavole. On je dobar čovjek. Svatko bi ga zavolio nakon što mu gurne glavu u vozačev prostor.
Sindikati pregovaraju o svojim pravima koja Vlada želi smanjiti. Novaca nema. To im stalno ponavlja nevoljeni ministar financija. Nema novaca, ljudi.
- Ima, ima, ali vi ne date.
- Nema!
- Ima!
- OK, ovako ćemo. Mi smo prije nekoliko tjedana poslali najljubaznijeg ministra da dočekuje turiste. Za sada se čini da sezona ide dobro. A kad ih on šarmira, mislim da bi se mogli dogovoriti za nekakav kompromis.
- Čekajte. Poslali ste ministra da dočekuje ljude?
- Da.
- Onda uzimamo što nudite. Jer bi sutra u blagajni moglo biti i manje.
