Malo će zamijeniti pastira, to je sve. Ništa se neće promijeniti. Mise će i dalje biti nedjeljom. Milodari će se i dalje skupljati. Krštenja i sprovodi, sve po starom… I vjenčanja također. Dokle god ste živi... I u starosti i u bolesti


-          Ja sam poslao prijavu za posao.
-          Nema šanse da ćeš dobit.
-          Možda, ali Bog je na mojoj strani.
-          Kako?
-          Poslao sam prijavu za posao Pape.

Cijeli kršćanski svijet, a i one koje žive u njemu, iznenadila je činjenica da je Papa dao ostavku. Je li to moguće, pitali su se ljudi. Ispada da jest. Ali se nije dogodilo 600 godina. A to je toliko davno  da se činilo da se ne može i ne smije dogoditi. No, evo, dogodilo se. Papa je umoran, star i jednostavno više ne može obnašati svoju dužnost. Pa je bolje za njega i za sve ostale da se povuče. Kako je rekao naš bivši premijer: „Vrijeme je za druge… Doviđenja i hvala na suradnji.“

Zapanjeni vjernici gledaju u pravcu Rima. Što ćemo sada bez pastira? Kamo da idemo? Što da radimo? Gdje da pasemo? Kamo da se sklonimo? Tko će nas čuvati? Kome ćemo plaćati naknadu? Tko će nas porađati, vjenčavati i sahranjivati? Ne može tako! Ako u najobičniji brak ulaziš s obećanjem „dok nas smrt ne rastavi…“, zašto bi bilo drugačije s ulogom vrhovnika katoličke crkve? Dok se tisuće ljudi svakodnevno zaklinju na doživotnu vjernost, je li u redu da osoba koja predstavlja tog kojemu se zaklinju, jednostavno kaže: „Ne mogu više. Tražim smjenu.“

Nema smjene! Odradi do kraja. Ako to zahtijevate od vašeg stada, onda to morate raditi i sami.

A s druge strane, čovjek je star. Priča se da je bolestan. Umoran. Cijeli život je služio. Zaslužuje li mirovinu? I što je još važnije, zaslužuje li stado nekog pastira koji bi trebao biti… vitalniji? Možda će biti vitalniji, ali treba biti i mudar, a to dolazi s godinama… No, novog Papu biraju kardinali, a oni su svi mudri, inače ne bi bili to što jesu. Dakle, za pastvu će sve biti bolje. Malo će zamijeniti pastira, to je sve. Ništa se neće promijeniti. Mise će i dalje biti nedjeljom. Milodari će se i dalje skupljati. Krštenja i sprovodi, sve po starom… I vjenčanja također. Dokle god ste živi... I u starosti i u bolesti.

Pa što onda? Je li vjernicima svejedno tko će biti Papa?

Pa i je i nije. Što se tiče poslova koje obavlja, svakako. Ali, što se tiče načina na koji ih obavlja i kako predstavlja čitavu zajednicu, nikako nije svejedno. On je prvi predstavnik. Njega se najviše slika. Njemu se maše zastavicama. Njemu se ljube ruke i dolazi na prijeme. On se vozi u autu s prozirnim krovom. On je lider. Njega svi vide i poznaju. Ukoliko ne može kvalitetno obavljati svoj posao, nije li odgovorno od njega da se povuče? Pa ne bježi on u Ameriku, kao Sanader, dok ga još nisu otkrili… Stoga, ako ne može dalje, neka ne ide dalje. To je odgovorna funkcija. Ali, zašto onda prošli Papa nije odustao, nego smo ga mjesecima gledali bespomoćnog na odgovornoj funkciji? Božja posla na planeti ljudi…