Posljednjih dvije i pol godine u Hrvatskoj je na snazi Zakon o postupku preuzimanja dioničkih društava koji služi kao zaštita prava i interesa manjinskih dioničara u dioničkom društvu. Dakle u slučaja da određeni investitor kupi primjerice 51 % dionica nekog poduzeća ili da budemo precizniji 50 % +1 dionicu koliko mu je dovoljno za upravljanje društvom, njegov interes za daljnju kupnju dionica tog poduzeća prestaje, osim u slučajevima kada želi promjene temeljnog kapitala, izmjene djelatnosti, rasporodaju nekretnina, itd. a nema konsenzusa sa ostalim dioničarima jer za ove mu odluke treba 75 % glasova na skupštini. Kako god bilo u većini slučajeva nakon što kupi onoliko dionica koliko ga zanima većinski vlasnik u pravilu ostatak neće kupiti. Dioničari te dionice i nemaju kome drugome prodati jer postoji vlasnik i nema interesa za trgovanje takvim dionicama. Kako bi se od ovakvih situacija zaštitili mali dioničari i općenito manjinski dioničari, donešen je zakon koji regulira odnose postojećih dioničara u društvu, a koji svakog dioničara koji prijeđe prag od 25 % vlasništva nad dionica društva obvezuje na davanje javne ponude ostalim dioničarima da mu pod određenim uvjetima prodaju svoje dionice. Navedeni se zakon inače ne odnosi na dioničare koji su svoje dionice stekli od Hrvatskog fonda za privatizaciju, Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, iz portfelja Republike Hrvatske, te Hrvatskog mirovinskog osiguranja d.d. Zakon isto tako kaže kako stjecatelj nije dužan objaviti javnu ponudu ako: "...a) dionice stječe od izdavatelja prigodom povećanja temeljnog kapitala ulozima izdavanjem dionica privatnim izdanjem a glavna skupština izdavatelja prije upisa dionica odobri da određeni stjecatelj stekne određeni broj dionica bez obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, ili b) stjecatelj nije dioničar izdavatelja i ne ubraja mu se ni jedan glas u glavnoj skupštini izdavatelja, a dionice stječe od izdavatelja na temelju javnog poziva na upis dionica prilikom povećanja temeljnog kapitala ulozima, ili c) stekne dionice izdavatelja kao stečajnog dužnika u stečajnom postupku (2) Odobrenje iz točke a) stavka 1. ovoga članka glavna skupština daje tročetvrtinskom većinom svih glasova ne računajući glasove stjecatelja i osoba koje s njim zajednički djeluju, odnosno ne računajući glasove dioničara koji prenosi dionice...." Podsjetimo se i razjasnimo i pojam dokapitalizacije. Dakle, radi povećanja opsega posla, proširivanja proizvodnih kapaciteta, nabavke nove opreme itd., a u slučaju da se želi izbjeći zaduživanje i uzimanje kredita, nabavka kapitala vlasničkog tipa, dakle povećanjem broja dioničara-vlasnika i njihovim širenjem na nove ulagače nabavlja se novi kapital, povećava temeljni kapital-glavnica društva, a novim ulagačima izdaje nova emisija dionica. U pravilu postojećim dioničarima se omogućuje da iz nove emisije kupe (naravno po istoj cijeni) onoliko dionica koliko im treba kako bi zadržali proporcionalni postotak dionica odnosno udjela u vlasništvu poduzeća. Da budem precizniji, njima je kao i svima omogućeno da kupe onoliko dionica koliko žele i mogu platiti, ali kod kupnje dionica radi zadržavanja postojećeg postotka im se daje prioritet u odnosu na nove ulagače-dioničare. Ovakva se situacija inače pojavljuje kod privatizacije nekih naših banaka jer se dionice banke prodaju iz portfelja DAB-a, Agencije za sanaciju banaka pa nema obveze davanja javne ponude premda se u pravilu prodaje preko 25 % dionica, ali zbog navedenog prodavatelja koji je izuzet iz Zakona nema obveze davanja javne ponude. Privatizacija spomenutih banaka se u pravilu provodi na način da se nakon prodaje određenog postotka vlasništva iz portfelja države koja je to stekla kroz sanaciju banaka ugovorom obveže kupca na dokapitalizaciju. Dokapitalizacija treba proći na skupštini i to na način da novi većinski vlasnik dobije pravo otkupa cijele nove emisije, odnosno da se ostalima odrekne to pravo. Odricanje tog prava prema stavci (2) citiranog zakona izglasava se tročetvrtinskom većinom svih dioničara, osim onog u čiju korist bi se trebalo odreći prava, u ovom slučaju stranih investitora koji sudjeluju u privatizaciji banaka. Ovo je već stvar matematike, ali uz malo truda se može izračunati kako bi uz dobru organizaciju i pritisak ostalih dioničara na nekim skupštinama moglo doći i do neugodnih iznenađenja za strane ulagače.