23.03.2000.
Domino efekt
Kao mali igrao sam, zajedno s ostalim dječacima iz ulice, tenis na parkiralištu ispred kuće. Uvijek je bilo vatreno, a znalo se dogoditi i da pokoja, prejako udarena lopta, završi u kući nekog od susjeda. Naravno, loptice su uvijek ulazile kroz zatvoren prozor, i pri tome proizvodile neugodan zvuk loma, krša i pucanja. Staklo se doista lako razbije. Nedugo zatim, oštećeni susjed bi razjareno istrčao pred gomilu djece i bjesomučno uzviknuo "Tko je to bio !? Tko je razbio prozor !!!?? " Ostale riječi kojima je opisivao razbijača prejake su za ovaj list. Na to bi mi djeca uplašeno šutili. Pognuli bismo glave i tajac. Štitili smo svojega druga. Dijelom zbog kolegijalnosti, a dijelom i zbog toga, što bi on, ako ga izdamo, rekao drugom susjedu da mu je netko od nas zaljepio sejlotep na parlafon. I tako je trajala tišina. Nitko ništa nije znao...
Čemu ova priča ? Prijeđimo odmah na stvar... "Tko je potpisao ugovor sa Rivkinom !!? " "Tko je instalirao direktnu telefonsku vezu Zagreb – Beograd !!?", viče bijesan i već pomalo rezigniran hrvatski narod. I kako reagira donedavna vlast ? " Pa nisam ja, možda je on.." " To je bilo iz strateških, antropocentričnih, majezretičkih, i blablabla razloga koje smo već tautološkom demagogijom ustvrdili prije... Blablabla, i bla.
Di’ je moja lova ? To zna reći svaki seljo. Samo to i treba znati. Di’ su moje pare, šuška, kinta, šoldi, ...novac. Di’ je ? Ko’ ga je potrošio ? I na što... Plaćali smo porez kao zemljaci, pa ako ga je već utrošeno toliko, bar da znamo na koga da budemo kivni. No, ovdje se ništa ne zna. Svatko svakome štiti leđa. Jer, ako ovaj kaže tko je potpisao, potpisivač će reći tko je peti ortak. Pa će ortak reći tko je stvarno kriv za zločine u Ahmićima. Pa će poniženi i razotkriveni koljač iz Ahmića izdati odgovornoga za prisluškivanja novinara i ostalih građana. I tako dalje, i dalje i dalje. Poput beskonačnog domina kojega je netko slagao dugi niz godina. Rušili bi se slijedom kvadrovi sa različitim iznosima otisnutim na njihovim stranicama. Mora da ih je bilo mukotrpno slagati.
" Što me briga koliko ih je bilo mukotrpno slagati !! Di je moja lova !? ", viče mali seljo iz predhodnog odlomka. " Vrati mi lovu ! ". Ej, smiri se. Polako... Nema se smisla uzrujavati. Love – nema. Potrošili smo je. Dao si nam je, i mi smo je potrošili. Ko’ ti kriv. Drugi put drugi budi pametniji. " Di je moja looova !!!! " već očajno i u suzama viče primitivčić. Nema je... Ajde, nije tako strašno. Nemoj plakati. Biti će još love. Samo ti lijepo radi i stvaraj, uredno primaj plaće, plaćaj poreze, pa će opet biti love. Mir... "Ja ću, ja ću..." prijeti se čovječuljak. Ma nećeš ti ništa !
E, dragi Vi. Jeste li se prepoznali ? Dali se novac koji je netko potrošio, ali ne znate tko. A niste baš sigurni ni koliko je točno utrošeno. Vašega novca. Vašega ! Imate s pravom biti ljuti. Na prošlu vlast. Ali, i na sadašnju. Ne čine mi se previše poduzetni da otkriju gdje je nestala lova. Do sada su samo pričali. U redu, prošlo je relativno malo vremena od njihova ustoličenja, no moglo se nešto otkriti. Nešto što bi nam bilo predjelo dok čekamo krupne ribe. Malo isprotresti bivše članove ministarsva vanjskih poslova i ministarsva pravosuđa. Sigurno nešto znaju.
I mi smo samo šutili dok je susjed vikao i urlikao. Vikanje ne boli. Može on vikati, ali dok ja ne osjetim bol na svojoj koži, nema šanse da ću izdati drugara. Naposlijetku smo ga cinično promatrali, i tu i tamo nešto muljali. Ali čim je susjed nekoga uhvatio, i zavrnuo mu ruku, istina je polako izlazila na vidjelo. "Da, da, igrali smo se, i onda je netko udario lopticu...". "Tko !?". "Pa nisam baš dobro vidio’... ". Ruka se zavrće jače :" Tko ??". "On, on je !" Rukom se upire u kolegu. Ovaj prvo razgorači oči a onda uzvikuje: " A on vam je zaljepio sejlotep na parlafon !" I uperuje prstom na trećega. Onda se prozvani protrese, te potom zakrešti: " A on vam je ključem izgrebao auto ! " Domino se počeo rušiti. Svi su skidali krivicu sa sebe, i prebacivali je na dosadašnjeg prijatelja i suigrača. Društvo se rušilo kao kula od karata. U sveopćem optuživanju i otkrivanju dugo skrivanih istina prekinuo nas je jedan snažan zvuk.
Posljednji se komad stakla odlomio od prozora i tresnuo o cestu.