Dobar dio mladih i nestrpljivih građana odlučilo je svoju pozamašnu ušteđevinu trošiti i prije no što im je to Vlada preporučila. Odlučili su ti mladi otići u Kanadu, Irsku, Njemačku i Australiju. U sve države koje svojim stanovnicima dozvoljavaju potrošnju.
Hrvatska ide naprijed i građani prepoznaju da mogu povećati kvalitetu svog života i početi trošiti kune koje su stavljali na stranu. To je rekao potpredsjednik Vlade na konferenciji za novinare u Banskim dvorima, predstavljajući izvješće o bruto domaćem proizvodu.
Nakon te izjave Hrvati su se sjurili iz domova puni novaca koje su uštedjeli za vrijeme velike krize i počeli kupovati tostere, lonce, posteljinu i igračke. Sve ono što su si uskraćivali tijekom dugog mračnog razdoblja. Cirkus, kazalište, putovanja, mopedi, ormari, ventilatori, slatkiši. Nema predmeta koji ljudi nisu počeli kupovati. Falio im je samo okidač. Sumnjali su i građani da se nešto zbiva. Da je prekretnica na pomolu i da će uskoro doći zlatno doba. Sumnjali su, ali nisu bili sigurni. Ali, kada im je iz Vlade došao znak, štednja je odjednom postala daleka prošlost.
I dobro je da se to dogodilo. Jer, više nisu niti imali mjesta gdje da drže sav taj novac koji su “stavljali na stranu”. Madraci su postali tvrdi od novaca još prije nekoliko godina. Odavno u njima uopće više nema spužve. U čarapama kovanice pa svi zveckaju dok hodaju. Džepovi su puni pa svatko nosi po dva pojasa da mu drži hlače. Ali svejedno, koliko god da im je bilo teško - Hrvati nisu trošili. Nisu. Čekali su povoljan trenutak.
A to je upravo sada. Turistička sezona je završila i sada bi državi najviše odgovaralo da se priljev novaca nastavi. A od svega što Hrvati kupuju, 25 posto, ili četvrtina, ide državi. Ako treba, dat ćemo. Za dom spremni.
Jer, prije nekoliko godina bivši premijer rekao im je da su u banani i tada su počeli. Kupili su, simbolično, zadnju zalihu banana i krenuli u hibernaciju. Život je bio težak, ali oni su vjerovali svojoj vlasti. I kad je premijer završio u zatvoru i kad je na vlast došla njegova zapisničarka i kad je došla druga stranka i kad su se ministri smjenjivali zbog korupcije. Oni su tiho patili, vjerovali i - štedjeli. “Bit će bolje”, govorili su im stalno.
- Bit će bolje?! A kada će doći to bolje, pitali su se neki od građana. Uglavnom oni nestrpljivi.
- Ubrzo. Vjerujte nam.
Nažalost, neki nisu više mogli izdržati. Dobar dio mladih i nestrpljivih građana odlučilo je svoju pozamašnu ušteđevinu trošiti i prije no što im je to Vlada preporučila. Odlučili su ti mladi otići u Kanadu, Irsku, Njemačku i Australiju. U sve države koje svojim stanovnicima dozvoljavaju potrošnju. Mladi su – kada će trošiti ako ne sad?
Tko im je kriv. Više za one koji su ostali. A trebali su pričekati još samo malo. Jer, došao je i taj dan. Bolje je.
