Željni odmora, a dobili suprotno od onoga što su očekivali. Da su htjeli sjediti u autu na vrućini, mogli su ostati i doma. Ali, oni to nisu htjeli.


Vrućine su okovale cijelu Hrvatsku. Stari se ne sjećaju da je bilo tako vruće toliko dana zaredom.
 
- Ne sjećam se da je bilo tako vruće. 
- A čega se sjećate od prije 50 godina? 
-  Malo toga se sjećam. 
- Al' među malo toga nije vru­ćina. 
- Nije vrućina. 
- A možda je i bila, pa ste za­boravili? 
- Ništa ja vama ne lažem - ja sam samo rekao - ne sjećam se takve vrućine. A vi zaključite što hoćete. 
- Mi zaključujemo da ste u pravu.
 
Dok velike vrućine prže go­tovo čitavu Europu, stanov­nicima kontinenta, srećom, počeli su godišnji odmori. Rad­ni ljudi iz gotovo čitave Unije, ali i iz okolnih zemalja očaj­nički traže spas od vrućina. Mo­re? Zvuči savršeno!

No, da bi došli na more, mo­raju putovati. A kako ih većina dolazi automobilima, moraju putovati cestama. I tu počinju problemi. Na našim autocestama, na izlascima, stoje rampe s kućicama. U svakoj kućici čov­jek koji naplaćuje. Kune ili Eu­ri. Molim sitno. Još ako ga net­ko nešto priupita...

Na naplatnim kućicama ko­lone do 20-ak kilometara. Auti rade na vrućem asfaltu. Ben­zin­ski motori klokoću. Ljudi za­tvoreni u metalnim kutijama. 

Željni odmora, a dobili su­protno od onoga što su oče­kivali. Da su htjeli sjediti u autu na vrućini, mogli su ostati i doma. Ali, oni to nisu htjeli. 

- Evo ti tvoje more, nervo­zan je Hans. Već dva sata sje­dim kao budala. 
- Ti i jesi budala!
- I to sjedim da bi nešto platio! Što ne bi trebalo biti da je kupac svetinja? 
- I jest svetinja. Ali, kad ima tisuće i tisuće svetinja, onda se svetost malo razvodni. 
- Znači ja sam razvodnjena svetinja? 
- Ne, ti si budala, to sam ti već rekla!
- Pa dobro, hoće li ta naplata više. Moram platiti samo 5 Eu­ra. Dao bih i više, samo da me puste na miru! A tko je sad ovaj?! 
- Dobar dan! Dobro došli u Hrvatsku. Ja sam ministar tu­rizma. Nadam se da se dobro provodite u našoj lijepoj ze­mlji....
- Pa i ne baš...
- A kako bi vam bilo još ljep­še, evo vam jedan paprenjak. I ovaj odlični prospekt. 
-  Kakav sad paprenja...
- Hvala vam i dođite nam opet!
- Tko je bio ovaj luđak? 
- Ma to ovi što hoće novac!
- Ne dam mu ništa. A što je to što je dao? Papar? Šta će mi papar? Po ovoj vrućini!

Gomile stranaca praktički nas mole da uvedemo vinjete. Ali mi nećemo, jer čuvamo ra­dna mjesta. I ne damo im da ovi preuzmu ceste, pa da sami uvedu vinjete. Jer su ceste naše. Došao si - sad pati.