-Ja sam, drugovi, strašno zabrinut za te naše mlade. Oni se samo drogiraju. -I mene to brine. Oni nisu normalni! Oni nisu kao mi i naše žene! -Tako je, dragi kolega, oni nemaju nikakvog interesa za politiku… Daj i meni jednu cigaru! -A kako ukinuti to Zlo? -Kao što smo ukinuli i sva dosadašnja zla-Silom. Ima li netko neku novu ideju? -Mogli bi ih testirati na drogu tamo gdje ih je najviše: u studentskim domovima i u vojsci, pa onda prijetit' kaznama. -A neće li se mladež buniti? -Koga briga dal' se mladež buni? Šta ti mogu? -He, he! To je istina… -Dakle, dogovoreno? -Je… E, samo još nešto, a tko će to platiti? -Kao i obično: narod. Nećemo valjda mi, drugovi. Ajd' natoči rakije! Tako je to bilo jednom davno, u jednoj dalekoj i nepoznatoj zemlji, gdje su poznati ljudi odlučivali o sudbini svog podmlatka. Igrom slučaja, i mi smo se našli u sličnoj situaciji. Bliže se izbori, dragi Vi, a predizborne političke igre: "Tko je radišniji, pošteniji i moralniji?" već su započele. Da su pošteni, to već odavno znamo, još od prošle godine, i nikako nam ne daju da zaboravimo. Da su radišni, to nam svakodnevno dokazuju izvješćima sa gradnje autoceste Rijeka-Zagreb. Radi se po snijegu, kiši, hladnoći… Sa manjkom radnika, vikendom. Ne znaju što je odmor. No, ne rade oni koji govore da se radi. Rade drugi... Političari su na toplom. Ali, da bi nas uvjerili da su oni ti koji rade, oni se slikaju ispred tunela, ispred vijadukata, ispred bagera sa lopatama u rukama. I kamene temeljce zatrpavaju dok je to "za televiziju". No, čim se crveno svijetlo na kameri ugasi, oni brišu ruke o hlače i kaput, a potom sjedaju u ranije zagrijane automobile, jadajući se šoferu i proklinjući taj "prljavi dio posla". Kada bi ih barem stalno snimali… Moral? Kako raju uvjeriti da smo dobri i plemeniti. Kako narod uvjeriti da se mi brinemo za njih? Ili još bolje, da se brinemo za njihovu djecu? I unuke! Djeca i unuci se, to im prvo pada na pamet, drogiraju. To treba riješiti. Razlozi ih ne zanimaju. Oni liječe posljedice. Puderom i mirisom prekrivaju gnjilo i trulo tijelo hrvatske mladosti, a jarko crvenim ružem crtaju širok osmijeh na tupom i rezigniranom licu. I misle, "valjda će maska izdržati do iza izbora". A onda, koga briga! Sada te maske, hodajuće leševe bez budućnosti, žele kao stoku žigosati, provjeravati im zube, krv i mokraću. Sve na silu i uz prijetnju. Kako su oduvijek i radili. Svi smo mi odgojeni na: "Ako to ne bude tako, onda ću te ja…!" Strah. To se najbolje vidi na našim penzionerima koji bespogovorno trpe omalovažavanje, krađu zarađenih penzija i ismijavanje. Oni stoje i čekaju u redovima za sve(pa čak i za ono što im ne treba) i tiho, sebi u bradu, mumljaju. A jedni drugima govore "tako mora biti". Vlast priča o problemu droge kod mladih i nudi sebe kao rješenje, a u isto vrijeme pijani gradonačelnici (koji imaju osvježivač daha na bazi alkohola) i još pijaniji načelnici policije razbijaju aute i izazivaju nesreće. Oni(Vladin ured) su napisali dokument od 23 stranice i svečano ga nazvali: "NACIONALNI PROGRAM SUZBIJANJA ZLOUPORABE OPOJNIH DROGA ZA 2003." Citat kolege: "Cijeli Vladin dokument je pun "treba", "mora se", "ajmooo"... sredstva su fino izračunali, a program se uglavnom sastoji od natuknica onog što bi se "trebalo učiniti", "uvesti" i onog što ustanove "trebaju razraditi i provesti". Zasluženih 10 bodova za visoku razinu Apstrakcije, ali nije mi samo jasno kako su došli do Konkretne cifre (106.713.100,00 kuna!) porezničkog blaga." I ja sam, čuvši za program, pobjesnio. Standardno-ljudska prava, selektivna pravda. Otišao na Internet forum i vikao i psovao. No onda sam pročitao umirujuće riječi: Što se čovječe živciraš, još ništa što su rekli nije napravljeno-oni su nesposobni. Zar se još uvijek živciraš zbog riječi? To im je i cilj. Citat kolege: "Tako da se meni čini da je taj program (srećom) samo "mrtvo slovo na papiru" - hrpa teških riječi koja je zamišljena da umiri zabrinute roditelje i nabrijanu javnost. Budimo realni, Barbir i ekipa oko njega, osim što uopće ne razumiju ciljeve razumnog drug-policyja, su također i totalno nesposobni sa organizacijske strane da provedu ikakav drug policy." Ps. Citati "kolege" skinuti sa mailing liste stranice www.student.hr