Kako se približava svečani dan, to sve više ljudi raspravlja o Papi i njegovom dolasku. To je zasigurno jedan od najznačajnijih događaja koji će se dogoditi u našemu gradu i o kojemu će svatko imati svoje mišljenje a i imati nešto za reći. Jedni su iznenađeni zbog posjeta, ponajviše zbog silnih sigurnosnih mjera kakvih se stariji ne sjećaju još od vremena kada nam je u posjete dolazio drug Tito. Tako će u gradu biti zabranjen promet. Ono što neće biti zabranjeno, bit će preusmjereno. Bit će zatvorena parkirališta. Sele se barke iz Mrtvoga kanala. Zatvaruju se šahte po cestama kuda će proći papamobil itd. I mi u Burzi bili smo prisiljeni opskrbiti se protupožarnim aparatima, jer je po gradu kružio revni inspektor. Povodom Papine sigurnosti svi uredi u prizemlju trebaju imati te crvene tuljce. Je li sigurnost građana bila ugrožena i ranije zbog toga što ih uredi nisu posjedovali, nije važno. No, dragi Vi, odahnimo, barem je Papa siguran. Dakle da se vratimo podijeljenim mišljenjima. Kao što sam rekao, jedni su iznenađeni zbog silnog masovnog okupljanja i megalomanije. Takvi će se po svoj prilici pokupiti u neke mirnije i tiše predjele, a radost intimnog susreta s Papom prepustiti gomili. Jer, sva su ta masovna okupljanja ista. Kakav god da je uzrok okupljanja i što god bilo točka koju svi žele vidjeti ili čuti, procedura je jednaka i ljudi su isti. No, o tome je već bilo riječi u prethodnoj Burzi… Kada sam već kod nje-samo da nešto raščistim. Kako je bilo nekih reakcija na prethodni tekst (kao npr. kako se usuđujem usporediti Papu s meštrom Tonijem?) želio bih nešto pojasniti: Mislim da je Papa super tip koji govori predivne stvari. Eto. To što on predivno govori u teoriji, blaženo postaje tek kada se primjeni u praksi. I tu je problem. Pitam se, koliko ima ljudi, od onih koji se zdušno bore za pravo crkve, koji doista, u praksi, provode njena učenja. Ja sam, naprimjer, kao reakciju na prethodni tekst, dobio nepotpisano pismo prosvijetljenog katolika, gotovo anđela, koje započinje sa "Budalo!" i "Debilu!". Nakon tog sočnog uvoda slijedila je obrana kršćanskih vrijednosti koje sam povrijedio. Smiješno! Nepodudarnost teorije i prakse. Rak rana Hrvata gdje svi znaju sve, a nitko ne radi ništa. Sjetimo li se samo naših političara i brojnih teorija koje su nam prodali i teoretskih pravila po kojima bi se oni trebali vladati. Da li ih se drže? Već je postalo poslovično da ih se ne drže i da su sve to uglavnom fraze. A isti takvi su i ljudi. Kao mali političari. Busaju se u prsa raznim plemenitim idealima, a kad ono-prsa šuplja. Baš sam prije tjedan dana tj. prošli četvrtak bio na predavanju još jednog vjerskog učitelja koji je (slučajnost?) bio u posjetu Hrvatskoj. Swamiđi, utemeljitelj sustava joge u svakodnevnom životu. Predavanje u maloj dvorani Doma sportova u Zagrebu bilo je prepuno znatiželjnika i sljedbenika. I tamo se, kao što će se govoriti na Delti, pričalo o ljubavi, pomaganju živim bićima, čuvanju okoliša, pozitivnom mišljenju i toleranciji među ljudima, državama i kulturama. A ljudi su mirno i koncentrirano slušali. Rekao bi čovjek, sve u potpunosti razumiju. No, čim je predavanje završilo, i otvorila se izlazna vrata, ljudi su se vratili na svoje. Ustvari, vratili je kriva riječ. Oni nisu nigdje niti bili. Jer, čim su napustili dvoranu počeli su nestrpljivo paliti cigarete, prčkati po mobitelima, ubrzano hodati i pričati, pričati. Je li nešto o miru ušlo u glave? Nekoliko tjedana nakon Swamiđija stiže i Papa. Pravi uzor Hrvatskog duha. Poglavar crkve čijim sljedbenicima se zovu gotovo svi. Ako već nisu poslušali riječi jednog Indijca, sigurno će poslušati Poljaka, brata Slavena, Papu. Bitno je ono što se kaže, a ne boja kože. Svi vjerski vođe govore slične stvari. Mir, Ljubav, Tolerancija. Nema tu neke posebne filozofije ili neke komplicirane nauke. U koji god kutak svijeta da pogledate, sve vjere (sve značajnije vjere) u srži propagiraju isto. Ukoliko ćete biti prisutni na Papinom govoru, a mnogi od nas, dragi Vi, hoće, zamolio bih vas jednu stvar. Da, osim što budete pažljivo slušali Papine riječi, obratite pažnju i na ljude oko sebe. Kako značajno i puni razumijevanja gledaju i klimaju glavom. Pokušate li im nešto reći, uvrijeđeno će vas ukoriti. Psssst! Pogledajte zatim te iste ljude nakon govora i molitve. I vidjet ćete, barem po mojem iskustvu, da se nisu nimalo promijenili. Kako došli tako i otišli. Potrebno je još mnogo stotina godina neprestanog ponavljanja i stotine Papa i ostalih sličnih njemu da ljudima neke stvari uđu u glavu.