Često se u vijestima izvana, ali i u filmovima koje smo imali priliku gledati o svjetskim tržištima kapitala vidi kako neke vijesti koje naizgled nemaju previše veze sa dionicama, snažno utječu na kretanje cijene dionica i burzovnih indeksa. Kod nas se takav utjecaj još uvijek često ne pojavljuje, ali ipak ima i takvih zbivanja, u posljednje vrijeme čak sve više. Jedan od takvih je i pitanje izvršenja državnog proračuna o kojem se u posljednje vrijeme puno piše i govori u tisku i drugim medijima. Naime, prilikom planiranja proračuna za ovu godinu, planirano je i oko 8.5 milijardi kuna prihoda od privatizacije. Polovica trebala je biti od prodaje Hrvatskog telekoma, a ostatak od nekih drugih. Kako sada stvari stoje "nekih drugih" neće biti, što zbog naših specifičnih razloga, što zbog situacije na svjetskom tržištu. Ostaje dakle HT, ali niti planiranih 600 milijuna eura koliko je trebalo ubrati od prodaje 16% Telekoma Deutsche Telekomu, zbog pada dionica tehnološkog sektora u svijetu ostati će svega 500 milijuna eura. Na kraju je plasirana vijest kako je propala prodaja HT jer je država tražila 550 milijuna eura, a dobivala je svega 500 milijuna. U trenutku pisanja ovog članka objavljeno je kako je dogovor ipak postignu i to po cijeni koju su Nijemci nudili. Naravno, pa nama gori , a ne njima. Netko će se vjerojatno upitati što ja to trabunjam i kakve to sve veze ima sa dionicama na našoj burzi, osobito kada Telekom uopće nitko osim Nijemaca (35%) i države (ostatak) nema u vlasništvu niti te dionice kotiraju na nekoj burzi. Ima veze i to sa Riječkom bankom o kojoj smo već dosta i pričali posljednih tjedana. Obzirom na "rupu" u proračunu i objavu kako je propala prodaja HT-a, potpredsjednik Linić je najavio i prodaju 25%-tnih udjela koje država ima u PBZ-u, Splitskoj i Riječkoj banci kao potezu koji Vlada planira napraviti da bi popunila proračun, (premda je te pakete zadržala radi kontrole zbivanja u tim bankama koje su u stranom vlasništvu). Prodaja tih paketa znači i obvezu kupaca tih dionica na davanje javne ponude, jer je Ustavni sud ukinuo odredbe koje su izuzimale banke iz takve obveze, te kupce koji većinske pakete steknu od države. Sada bi kupac npr. 25% dionica Riječke banke morao i svim ostalim dioničarima platiti koliko plati državi. Donedavno se nije računalo da će država tako skoro prodavati svoje udjele u bankama, pa je ovakva najava izazvala i rast cijene Riječke banke na 170 kuna po dionici i PBZ-a na 120 kuna po komadu. Nakon što je objavljeno kako je ipak postignut sporazum o prodaji HT-a Nijemcima, pritisak na porast cijene se prilično smanjio. Sada se opet namjera prodaje banaka, a time i obveze davanja javne ponude dovodi pod znak pitanja. Opisani događaji dobro pokazuju korelaciju između određenih zbivanja i za one malo informiranije se kockice slažu u smisleni mozaik koji nekome manje informiranom izgleda potpuno nelogično. Ovakve informacije i sposobnost njihova slaganja ili kombiniranja stvaraju razliku između onih koji na burzi zarađuju i onih koje gube svoj uloženi novac.