Izbori su završili. U noći rezultata slavili su malo jedni, pa malo drugi. Pa je i predsjednica čestitala prije nego je znala konačne rezultate. A onda su se rezultati promijenili. Pa se zbunila. Ali srećom, ostalo je kako je rekla. Drugi put će valjda pričekati još nekoliko sati.
- Što sad? Tko je pobijedio?
- Nitko nije pobijedio. Neriješeno je.
- I što sad?
- Sad čekamo da se dogovore što će i kako će.
- A što će i kako će?
- To se ne zna. Ali sve ovisi o Mostu.
- Kud Most - tud i mi.
- Da.
- Ako se ne uspiju dogovoriti?
- Onda ćemo ponovo glasati.
Konačno je malo zraka došlo među hermetički stisnute dvije stranke. Postoji neka opcija koja nije dio duopola. I koja ima svoju težinu. Dvije najveće stranke će se boriti kako bi taj uteg stavile na svoju stranu vage i tako zavladale Hrvatskom. Ali uteg ide pod svojim uvjetima. I uvijek se može predomisliti. I uvijek su opcija novi izbori.
- A što bi se dogodilo na novim izborima.
- Vjerojatno bi još više ljudi glasalo za Most.
- A zašto?
- Zato što se ta opcija sada pokazala kao izgledna.
- Znači, velike stranke ne bi htjele nove izbore.
- I zato će još više htjeti Most na svojoj strani.
- Znači, Mostu dobro i ovako i onako.
Ono što je zanimljivo na ovim izborima da je bivši predsjednik, ako se još netko uopće sjeća kako se zove, dobio mizerno malo glasova. Ako se sjetimo da je u sučeljavanju sa sadašnjom predsjednicom dobio oko milijun ljudi (plus činjenica da je bio predsjednik) to nam daje razloge za razmišljanje. Čini se da će ljudi koji ne vole plavo glasati za bilo koga, samo da ne pobjede protivnici. A mislim da vrijedi i obrnuto. Da je kojim slučajem sadašnja predsjednica izgubila izbore, pa osnovala stranku i koja se zove npr. “Naprijed Hrvatska” i izašla na izbore, i ona bi dobila 1 posto. I ljudi bi se ubrzo pitali, tko je pobogu ona. Sada napokon ljudi svoj “Protiv” mogu pretočiti u nekakav “Za”. I toga se stranke duopola boje.
