Proteklih dana uzburkali se glasovi u Opatiji. Gradonačelnik očito zaključio da mu je besmisleno sjediti u uredu toga maloga grada puno radno vrijeme i ne raditi mnogo. I zato je izvijestio podređene: „Ovime Vas izvješćujem da ću od ponedjeljka, 3. ožujka 2008. šest sati dnevno (trideset sati tjedno ili 75 posto) biti u radnom odnosu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a preostala dva sata dnevno (deset sati tjedno ili 25 posto) ostati u radnom odnosu u Gradu Opatiji«. Oporba je reagirala burno: - Degradirao časnu i odgovornu funkciju! - Gradonačelnik je ružno postupio prema svojim sugrađanima! - Protestno okretanje leđa vlastitim građanima! - Degradirao funkciju gradonačelnika! - Narušio dignitet domovinskog...ups, oprostite mi, to je stara fraza iz nekih drugih vremena. Gradonačelnik koji radi samo dva sata dnevno? Misli li on ozbiljno? Kako će se to odraziti na funkcioniranje grada? Hoće li kolabirati? Smeće na ulicama kao u Napulju? Neredi? Prosvjedi? Na sreću, dragi Vi, nije se dogodilo ništa od toga. Prošetajte do Opatije. Grad funkcionira kao i ranije. Ptice pjevaju. Lovori rastu. More zapljuskuje obale. Europski penzioneri šeću po lungomare. Dakle, moguće je? „Gradonačelnici se mjere prema rezultatima, a ne prema formalnoj satnici u obrascu prijave za rad.“, gradonačelnik racionalno obrazlaže svoju odluku. Doista, ukoliko se stvari mogu odraditi za samo 2 sata efektivnog posla, zar je zbilja potrebno ostalih 6 ili 7 sjediti u uredu? Radi čega? Forme? Časti? Naposljetku, Opatija nije New York. No, naš narod ima sliku u glavi koja se ne smije rušiti. Gradonačelnik je netko tko nosi odijelo, ima ozbiljno lice, okružen je ozbiljnim ljudima u odijelima i nedodirljiv je. Kao i papa. Kao i Tito, Franjo ili Sanader. Visoko gore na balkonu, on se bavi teškim i nerazumljivim stvarima. Banaliziranje takvih funkcija banalizira čitav sustav vjerovanja. Ispada da to i nije tako naporno. Hoće li se ljudi pokoravati funkciji koju može obavljati svatko? Hoće li vjerovati obećanjima nekoga tko je sličan njima? Hoće li poštovati autoritet povremenog gradonačelnika malog grada na obali Jadrana? To naš hijerarhijski sustav vladavine ne bi mogao podnijeti. Takav slijed bi doveo do vjerovanja da su ljudi na visokim funkcijama obični ljudi. A to im odmah oduzima dobar dio karizme, moći i uvjerljivosti. Nestaje strahopoštovanje. Čak i kada je potpuno u pravu, i svjestan je da se sav posao može obaviti za samo četvrtinu vremena, gradonačelnik to nikako nije smio javno obznaniti. Čitava struktura napuhanih birokrata u odijelima osjetit će se, s pravom, ugroženim. Ako se na jednoj gradonačelnikovoj plaći boljom raspodjelom posla može uštedjeti 240 tisuća kuna, što se onda može izvući cijedeći njih? Silne pročelnike, voditelje odsjeka, načelnike, stručne savjetnike, administrativne, računovodstvene, stručne i više stručne referente, voditelje pisarnice i tako dalje. Hoće li javnost doznati da dobar dio svog radnog vremena piju kavu, listaju novine i čekaju da se nešto dogodi? Ta informacija nikako ne smije procuriti. A najmanje curenja očekivali su od gradonačelnika. Ipak on ima najveći koeficijent. 16 tisuća kuna plaće mjesečno. Pa kako je mogao biti tako lud i to priznati? Je li taj čovjek normalan? I što ćemo sada mi? Hoćemo li i mi priznati? Hoćemo li se i mi odreći svoje plaće u korist javnog dobra? Malo sutra! Zašto nije šutio? Mogao je normalno odraditi svojih 2 sata i mirno otići na neko drugo mjesto. Pa tako su radili i svi ostali prije njega. Nitko ga ne bi cinkao. Mi ne cinkamo njega da ne radi ništa, a on ne cinka nas. Tako to funkcionira stoljećima. I svi smo zadovoljni. Narod plaća, mi pijemo kavicu. Proklet bio. Degradirao je funkciju gradonačelnika! Uveo sumnju u naš rad. „Naš posao vođenja grada je nevjerojatno težak.“ To je trebao reći. „Mi noćima ne spavamo kako bi našim građanima bilo bolje“, tako je trebao obrazlagati. „Mi se mučimo za jadnu službeničku crkavicu.“ Ovako nije dobro. I zato ga treba smijeniti. Umjesto njega zaposliti nekog političara na puno radno vrijeme. Da ljudi vide što je rad.