Nepregledan niz tijela izvija se poput zmije ovom zemljom. Čovjek za čovjekom hodi, i za ruke se drže da se ne bi pogubili. Na čelu kolone, kola života, skupile se glave da vode tu povorku. Slilo se naprijed sva sila glava koje misle da znaju i od njihove veličine ostatak kola ne vidi kamo hodi. Umjesto da se maknu i oslobode put, one upiru prstima u daljinu i viču: "Za nama-MI znamo put!" A puta nema i cilja nema. Mnogo je tih glava naprijed i svaka o putu drugačije misli, a sve su u pravu. Stotine prstiju uperenih u stotinu pravaca. "MI znamo put…" Treba to nekako organizirati, sjetile se glave. I izmislile demokraciju. Pa jednu glavu zadužili da bilježi što ostale misle, kako bi vidjeli koje su u većini. Jer, ako se svi držimo rukom za ruku, kolona ide onamo kamo većina odluči. Demokracije je kao vuča konopa: jači vuku na svoju stranu, a slabiji-u blato. Možeš ti biti pametan koliko hoćeš-u manjini nećeš pobijediti. To je Rojsov teritorij. Zaustavile glave kolonu. Stale da se odmore i da vide kuda dalje. Kako osim mozga imaju i oči, vidjele su one da tamo negdje iza brda, u Europi, ima još takvih kolona, ali da se tamo glave ne dogovaraju pomoću drugih glava, već da imaju nešto što se zove: "Elektronsko glasovanje" -Vid', bogati!, misle glave. -Kako to oni, a? -A jel' bi i mi mogli tako napredno? Zamišljene, tražeći odgovor, okreću se glave i gledaju svu silu ljudi iza sebe. Promatraju ih. A ljudi, čim su vidjeli da glave obraćaju pažnju na njih, uzvikuju: "Posla nam treba!", "Kruha smo gladni!" "Hoćemo pravdu!" "Suša nas pogodila!" - Joj, mrzim kada tako viču, kaže glava. Već su dosadni… Idu mi na živce. Šutite!! - Ma pusti ih samo neka viču, smiruje mirno druga, pas koji laje ne grize. Ta im je suša došla, pa se usplahirili… Nego, ima li ih dosta da plate tu novotariju: "Elektronsko glasovanje"? - Pa, ako su mogli platiti onu novotariju: "Informatizacija Vladina Kabineta" a plaćaju nam i aute, zašto ne bi platili i ovo? -A jel', još uvijek je nesigurna prva glava, a koliko to dođe? Mislim, koliko košta? -Ih, jesi znatiželjan! Što te briga, ne plaćaš ti! Ali ako baš hoćeš: Tristo hiljada ovih novih dojč maraka! -Samo toliko!? A ja mislio više…. Platit će oni to bez problema. 'Ajmo kupiti odma' dva ta "Elektronska glasovanja", pa će jedan biti za rezervu. Možda dobijemo i popust na količinu. Onda se ljudima možemo pohvaliti kako smo štedljivi. Idem ih pitati… -Ej ljudi!! Što kažete da kupimo dva "Elektronska glasovanja", pa da dobijemo popust!? -Šta kažu? -A ništa, uvijek isto: "Posla nam treba!", "Kruha smo gladni!", "Hoćemo pravdu!". Baš su dosadni… I glupi!: stalno isto ponavljaju: "Posla, kruha, pravde". Ko' papige! A sad i suša. Otkud ta napast došla, vrag je donio? Svi se uzrujali... Smirite se ljudi!! -Ma pusti ih…Oni su ti takvi. Ne možeš ih opametiti. Sreća njihova da imaju NAS da ih vodimo. Gdje bi takve budale bez NAS kolo plesale. Pusti ih na miru. Nego, ajmo mi kupit jedno to "Elektronsko glasovanje", pa, ako nam se svidi, lako kasnije možemo i drugo. A popust ću ja srediti. Što zamislile, glave i ostvarile. Ništa njima ne može stati na put. One sve rade za dobrobit naroda koji im kaska za leđima. Kad radiš za druge-sve je dopušteno. Okupile se glave sada u svome domu, u Saboru, i isprobavaju novotariju. Unutra je veselo. Pogledajmo… -Lampice!!… Juuu, Vlado, vidi lampice! Koliko ih je! Pale se i gase! Jedna za drugom, kao krijesnice! Super je ovo "Elektronsko glasovanje"! Daj Zdravko još ožeži! -Juu! I ključiće smo dobili za iste pare! Dupla vrijednost. -A mogu li žaruljice jače svijetlit'? Pa da uštedimo na običnim žaruljama? Narod će biti sretan kada čuje da štedimo! Ej, "Siemens", jel' može to jače svijetlit!!!? -Šta kažu? -Ništa ti ja njih ne razumijem. Samo nešto mumljaju. Valjda imaju govornu manu. "Siemens"! Žarulje!: da-li-mogu-jače-svijetlit!!!? -I? -Opet nešto mumljaju. Pokazuju na kompjutere. Valjda emajliraju šefu. Ništa ti je njih ne razumijem… E jesu budale ti tehničari. Prije ćemo MI sami shvatit. Ovi su ko' i naš narod. Glupi ko' kokoše. Srećom da smo MI pametni… Daj opet stisni ono da svijetle. -Juuu, super, ko' lampice na boru! Prava stvar je to: "Elektronsko glasovanje". Mato, naruči još 150, svakom po jedno! A ovo ću ja ovaj doma odnijet' svojoj maloj, da se igra ko' u Europi! I odlazi glava iz Sabora radosna, te plešući krene kući svojoj da bi maloj odnijela novu igračku. A narodu koji se okupio ispred Sabornice da bi se za sušu pojadao i pomoć izmolio, ozbiljno priopćava: -Dragi građani i građanke! Nabavkom moderne, suvremene svjetske tehnologije, omogućili smo bolje funkcioniranje naše najvažnije državne institucije: Sabora. Od sada će kolona ići mnogo brže. Mogu sa sigurnošću konstatirati: ušli smo u 21. stoljeće. Idemo u korak s vremenom i pratimo svjetske tehnološke trendove. A što se suše tiče: Bog vam pomogo'!