Cijene se u državama EZ-a već dugo iskazuju dvojno, u Eurima i u domaćoj valuti. Od 1. veljače ove godine Euro će u zemljama Europske zajednice biti jedina valuta plaćanja. Naravno, to vrijedi i za osigurateljne usluge: premije će se plaćati u Eurima. No, što s Hrvatskom? Ima li Euro ikakove veze s hrvatskim osiguranjem? Itekako! Prvo, mnogi naši sugrađani su već devedesetih godina sklapali ugovore na 10, 20, 30 i više godina kod inozemnih osiguratelja, koji su onda ilegalno radili i kupili premiju osiguranja po Hrvatskoj, fiktivno određujući kao mjesto zaključenja ugovora Graz ili Beč. Premija je bila određena u nacionalnoj valuti tih osiguratelja, dakle, u šilinzima ili DEM. Kako te dvije valute nestaju, a ugovorne obveze osiguranika ostaju, jasno je da će daljnje obveze naših sugrađana biti u Eurima! Drugo, oni koji su imali povjerenja u naše osiguratelje, ali nisu u kunu, svoje dugoročne ugovore u osiguranju života također su ugovarali uz valutnu klauzulu, najčešće u DEM. Jasno je da će od 1. 2. 2002. g. klauzule u DEM biti zamijenjene klauzulama u Euro valuti. Isplate, odnosno osigurane svote također su iskazivane u DEM - valuti, što znači da će i one biti iskazivane u Euro-valuti, nakon čega će se pretvoriti u kune (valuta plaćanja) i biti plaćene u kunama. Treće, osiguranici koji su imali ugovorenu valutnu klauzulu u nekoj drugoj valuti, čija zemlja ne prihvaća Euro kao svoju valutu, na pr. Valutne klauzule u US dolarima, ili u švicarskim francima, moći će i dalje zadržati takve valutne klauzule i plaćati premiju odnosno tražiti isplatu osigurane svote po tečaju ugovorena valuta - kuna. Četvrto, s obzirom da je u Hrvatskoj nacionalna valuta kuna, to će osiguranici koji i dalje ne budu imali povjerenje u kunu, svoje dugogodišnje ugovore, posebno kod životnih osiguranja i rentnih osiguranja, zaključivati uz valutnu klauzulu ugovarajući kao valutu obračuna jednu od valuta. Koju - ostaje im na biranje: Euro, dolar, švicarski franak... Naravno, ako im druga ugovorna strana - osiguratelj - ostavi takvu mogućnost u svojim uvjetima osiguranja. Sve navedeno odnosi se na ugovorne obveze. No, valuta obračuna i valuta plaćanja važna je i kod nekih drugih osigurateljnih poslova. Prvenstveno kod ugovaranja zajmova kod osiguravajućih društava. Takvi ugovori uvijek sadrže i valutnu klauzulu, pa će osiguranik-zajmoprimatelj i tu moći pregovarati s osigurateljem u kojoj će valuti biti ugovorene međusobne obveze.