Dio Europe gradi zidove i diže ograde. Jer ne žele drugačije jezike. To iziskuje prevelike troškove. Organizacijske. Državne. Ljudske. Bilo bi najbolje kada bi to bogatstvo kultura, tradicija i jezika otišlo negdje drugdje. Recimo, susjedu?


“Ujedinjeni u raznolikosti” -  moto Europske unije, počinje se koristiti 2000. Označava uje­dinjenje Europljana u EU - za­jed­nicu za mir i blagostanje obo­gaćenu pritom različitošću svojih kultura, tradicija i jezika. Tako kažu na stranici EU.
 
Sada u Europu, ničijom že­ljom, ulaze i ljudi koji su još ra­zličitiji od njih. Reakcija “uje­dinjenih” je različita, kakva i treba biti onih koji su ujedinje­ni različiti. No, to što su raz­ličiti  ne znači da - vole razli­či­tost. Oni su ujedinjeni razli­čitošću svojih kultura, ali to ne znači da im trebaju nove kulture. Nikada nisu rekli da im treba još kultura. Oni vole raz­ličite jezike ali svaki novi jezik predstavlja dodatne troškove prevođenja. 
Jedan dio Europe pomaže nesretnim ljudima. Koliko god različiti bili, zapravo smo sa­mo beznačajno male varijacije jedne vrste. Jezik i kultura? Tra­dicija? Dijete je dijete. Muš­karac je muškarac. Žena je žena. Jezik i kultura…

Drugi dio Europe gradi zi­dove i diže ograde. Jer ne žele drugačije jezike. To iziskuje pre­velike troškove. Organiza­cij­ske. Državne. Ljudske. Bilo bi najbolje kada bi to bogatstvo kultura, tradicija i jezika otišlo negdje drugdje. Recimo, susjedu?

- Baš ste nama poslali kultu­re, tradicije i jezike. Kao da ih nemamo  dovoljno. Vidite ko­liko nacionalnih manjina ima­mo? A i nedavno smo baš ratovali protiv jedne skupine kultura, tradicija i jezika. 
- Šaljite ih nama. Mi smo gotovo istrijebili cijelu jednu skupinu kulture, tradicije i je­zika. Nisu baš to ti isti, ali su najbliže što se nudi. 
- Mogu ih oni slati vama, ali nikako ne preko nas. Mi vo­li­mo znati tko, kako i zašto prolazi našom zemljom. Mi smo isto država, znate? 
- Pa ne može baš ni preko nas! Nismo mi veslo sisali. Ne­će to tako ići. I mi smo država!
- Mi smo država duže!

I tako se naši Europljani bo­re međusobno da jedni drugima udijele što veći broj osoba koje utjelovljuju bogatstvo kultura, tradicija i jezika. 

- Evo tebi!

Za to vrijeme i utjelovljeno bogatstvo ima svoje preferencije. Pa, primjerice, niti ne po­mišljaju ostati u nekim zemljama. Jer su čuli i priča se da gore, sjevernije, postoje zemlje gdje se toleriraju različite kulture. I gdje je pomoć siromašnima izdašna. Koliko god te zemlje platile marketinških kampanja koje bi ljude uvjerile u suprotno, glas o bogatom sjeveru ipak se pronio. Pa valjda su bolji ne­go ovi ovdje. Kad se eto, čulo da je u Finskoj (gdje ćeš sjevernije) autobus s izbjeglicama doče­ka­la ekipa maskirana u neona­cističke i odore KKK i na njega bacala petarde i suzavac. Da im pokaže da nisu dobrodošli. I polako se čini, a nadam se da sam u krivu, da ti ljudi nisu dobrodošli nigdje. Osim u pa­rolama. 

Sada, kada su proklamirane vrijednosti na kušnji, Europa je u velikim problemima. Otvo­rene granice se zatvaraju. Bo­gat­stvo kultura, tradicija i jezika su samo papirnato bogatstvo. Koje je naglo izgubilo na vrijednosti. Zbog inflacije. Lju­di se okreću tvrdim valutama: domovini, vođi, nacionalizmu, vojsci, stegi i kontroli. 

A na tim granicama još nit­ko nije zapucao. Tamo su ne­na­oružani ljudi koji bježe. Pro­b­lem još nije ni izdaleka ne­rje­šiv. I prerano je za odbaciva­nje. Uvijek je prerano.