Dio Europe gradi zidove i diže ograde. Jer ne žele drugačije jezike. To iziskuje prevelike troškove. Organizacijske. Državne. Ljudske. Bilo bi najbolje kada bi to bogatstvo kultura, tradicija i jezika otišlo negdje drugdje. Recimo, susjedu?
“Ujedinjeni u raznolikosti” - moto Europske unije, počinje se koristiti 2000. Označava ujedinjenje Europljana u EU - zajednicu za mir i blagostanje obogaćenu pritom različitošću svojih kultura, tradicija i jezika. Tako kažu na stranici EU.
Sada u Europu, ničijom željom, ulaze i ljudi koji su još različitiji od njih. Reakcija “ujedinjenih” je različita, kakva i treba biti onih koji su ujedinjeni različiti. No, to što su različiti ne znači da - vole različitost. Oni su ujedinjeni različitošću svojih kultura, ali to ne znači da im trebaju nove kulture. Nikada nisu rekli da im treba još kultura. Oni vole različite jezike ali svaki novi jezik predstavlja dodatne troškove prevođenja.
Jedan dio Europe pomaže nesretnim ljudima. Koliko god različiti bili, zapravo smo samo beznačajno male varijacije jedne vrste. Jezik i kultura? Tradicija? Dijete je dijete. Muškarac je muškarac. Žena je žena. Jezik i kultura…
Drugi dio Europe gradi zidove i diže ograde. Jer ne žele drugačije jezike. To iziskuje prevelike troškove. Organizacijske. Državne. Ljudske. Bilo bi najbolje kada bi to bogatstvo kultura, tradicija i jezika otišlo negdje drugdje. Recimo, susjedu?
- Baš ste nama poslali kulture, tradicije i jezike. Kao da ih nemamo dovoljno. Vidite koliko nacionalnih manjina imamo? A i nedavno smo baš ratovali protiv jedne skupine kultura, tradicija i jezika.
- Šaljite ih nama. Mi smo gotovo istrijebili cijelu jednu skupinu kulture, tradicije i jezika. Nisu baš to ti isti, ali su najbliže što se nudi.
- Mogu ih oni slati vama, ali nikako ne preko nas. Mi volimo znati tko, kako i zašto prolazi našom zemljom. Mi smo isto država, znate?
- Pa ne može baš ni preko nas! Nismo mi veslo sisali. Neće to tako ići. I mi smo država!
- Mi smo država duže!
I tako se naši Europljani bore međusobno da jedni drugima udijele što veći broj osoba koje utjelovljuju bogatstvo kultura, tradicija i jezika.
- Evo tebi!
Za to vrijeme i utjelovljeno bogatstvo ima svoje preferencije. Pa, primjerice, niti ne pomišljaju ostati u nekim zemljama. Jer su čuli i priča se da gore, sjevernije, postoje zemlje gdje se toleriraju različite kulture. I gdje je pomoć siromašnima izdašna. Koliko god te zemlje platile marketinških kampanja koje bi ljude uvjerile u suprotno, glas o bogatom sjeveru ipak se pronio. Pa valjda su bolji nego ovi ovdje. Kad se eto, čulo da je u Finskoj (gdje ćeš sjevernije) autobus s izbjeglicama dočekala ekipa maskirana u neonacističke i odore KKK i na njega bacala petarde i suzavac. Da im pokaže da nisu dobrodošli. I polako se čini, a nadam se da sam u krivu, da ti ljudi nisu dobrodošli nigdje. Osim u parolama.
Sada, kada su proklamirane vrijednosti na kušnji, Europa je u velikim problemima. Otvorene granice se zatvaraju. Bogatstvo kultura, tradicija i jezika su samo papirnato bogatstvo. Koje je naglo izgubilo na vrijednosti. Zbog inflacije. Ljudi se okreću tvrdim valutama: domovini, vođi, nacionalizmu, vojsci, stegi i kontroli.
A na tim granicama još nitko nije zapucao. Tamo su nenaoružani ljudi koji bježe. Problem još nije ni izdaleka nerješiv. I prerano je za odbacivanje. Uvijek je prerano.
