Ulazak u Uniju dio naroda vidi kao novi početak. Ulazak u zajednicu u kojoj su zakoni i njihova provedba kvalitetniji. Ako nismo mogli upravljati samima sobom, možda će to bolje činiti stranci? Ne bi li, stoga, bilo vrlo kontraproduktivno na mjesto gdje se donose europski zakoni poslati „naše ljude“?


Završili su izbori za EU parlament. Jako je malo građana izašlo na glasanje.  Naši političari se čude toj činjenici. Kažu, tu postoji neki problem. No, meni se čini da problema uopće nema. Dapače, čudni su mi oni koji su na izbore - izašli.

Na pitanje zašto Hrvati uopće ulaze u Europsku uniju, većina građana izjašnjavala se - zato što će nam tamo biti bolje… Oni imaju kvalitetnije zakone, manje korupcije, bolju upravu, konkurentnije tržište, bolje uvjete rada.

U Hrvatskoj situacija nije tako bajna. Što, ponavljam, i jest razlog zašto se građani žele priključiti velikoj zajednici. No, što je uzrok tome da smo mi u tolikim problemima?

Nakon osamostaljenja i domovinskog rata imali smo solidne temelje za nove početke. Država je bila umjereno zadužena, dobar dio sada propale industrije i proizvodnje je postojao i, što je najvažnije, ljudi su vjerovali u bolje sutra. Iako je već tijekom rata bilo korupcije i ratnog profiterstva, ipak smo imali prigodu za „čisti start“.

Nažalost, ono što se dogodilo i događalo od toga trenutka nadalje, sve do današnjih dana, uništilo je svaku nadu u boljitak kod ovog naroda. Tranzicija, korupcija, privatizacija, pogodovanje, zapošljavanje podobnih, zaduživanje… Ti su pojmovi kao pošast zavladali ovim prostorima. I tako Hrvatska, na pragu ulaska u veliku zajednicu država, stoji osiromašena i bolesna, zadužena i očajna.  A tko je najviše za to kriv? Narod se slaže: političari. Oni su bili ti koji su imali izvršnu i zakonodavnu vlast. Birao ih je narod koji je  s vremenom je postajao sve više i više razočaran negativnim učinkom.

Ulazak u Uniju dio naroda vidi kao novi početak. Ulazak u zajednicu u kojoj su zakoni i njihova provedba kvalitetniji. Ukoliko nismo mogli upravljati samima sobom, možda će to bolje činiti stranci?

Ne bi li, stoga, bilo vrlo kontraproduktivno na mjesto gdje se donose europski zakoni poslati „naše ljude“? Pa, mi idemo u Uniju upravo zato da se riješimo „naših ljudi“. Naši ljudi su bili ti koji su nas upropastili. Da su „naši ljudi“ znali voditi gospodarstvo ove zemlje, od nje bi napravili kvalitetnu državu i ne bi bilo potrebe za bilo kakve integracije. Poziv na izbore, uz poruke o učešću u odlučivanju, bio je upravo poziv da se na izbore ne iziđe. Pa, tko želi da naši političari donose europske zakone?! To nije razlog zašto želimo ući u Europsku uniju. Upravo suprotno – mi tamo želimo ući jer hoćemo da naši političari nemaju apsolutno nikakav utjecaj.  Zato me i brine ovako veliki postotak izlaznosti.  Dvadeset posto! Zar toliko ljudi želi poslati hrvatske političare na mjesto odlučivanja? Zašto? Zar gaje nekakve nade u njihovu izvrsnost?

Bilo kako bilo, izabrani su. Europi, koja se ljulja na ivici ekonomske propasti dodan je konačni uteg.