Narodu je potpuno svejedno koga će poslati u Bruxelles, jer naših jedanaestero zastupnika demokratskom metodama ne može nadjačati ni 96 zastupnika Njemačke ili 72 zastupnika Italije.
Sa prvim proljetnim listovima propupali su i političari sa svojim listama. Hrvatska krajem svibnja održava svoje izbore za Europski parlament. Na tim izborima biti će izabrano 11 zastupnika koji će zastupati naše interese i promovirati domovinu u Europi.
Narodu je potpuno svejedno koga će poslati u Bruxelles, jer naših jedanaestero zastupnika demokratskom metodama ne može nadjačati ni 96 zastupnika Njemačke ili 72 zastupnika Italije. Kako će se nositi među 740 zastupnika iz ostalih zemalja potpuno je irelevantno. Narod je izglasao da želi biti član Unije, i sada su član. Sve ostalo je puka formalnost. Nakon ulaska u zajednicu nije se dogodilo gotovo ništa i skoro jedini pokazatelj da smo u uniji je zastava sa zvjezdicama na službenim zgradama.
Ono što je bitno za ove izbore je kojih će 11 sretnika dobivati svoju euro zastupničku plaću. I iz kojih stranaka će ti sretnici biti.
Upravo je ovo zadnje i razlog angažmana nacionalnih političara za predstojeće izbore. Ne zato što su oni nešto pretjerano važni, već stoga što su oni pokazatelj trenutnog omjera snaga političkih stranaka u Hrvatskoj.
Vladajući su u silaznoj putanji zbog dosadašnje neuspješne vladavine i gotovo svaki tjedan iz zapljusne neka nova afera. Glavna oporbena stranka uprano je nedavno na sudu nepravomoćno osuđena kao pljačkaška organizacija. Gomila malih stranaka koja se probila kroz jaz koji je nastao razmicanjem dvostranačkih tektonskih ploča, i koje, po anketama uživaju sve veću naklonost populacije traže dokaze svoje popularnosti.
Uslijedilo je fino kalibriranje izbornih lista. Na jednoj se premijer obračunao sa svojim političkim oponentom stavivši ga na riskantno 5. mjesto. Ukoliko je toliko omiljen, dobit će preferencijalne glasove, ukoliko nije, gotovo je. Još jedno testiranje na izborima. Oporbenjaci se udružuju za najžešćom desnicom ne bi li pobrali sve glasača sa njihove strane centra.
Jedna od alternativnih opcija svoju listu je popunila gotovo savršeno „politički korektnim“ kadrovima gdje je više žena nego muškaraca, pa čak i jedan maturant.
Iako na ove izbore nisam mislio izići, ukoliko ipak bude lijep dan i budem se osjećao dobre volje, možda ipak odem. Zaokružiti ću ime tog dečka. Možda mu se i posreći pa dobije stipendiju o kakvoj nije ni sanjao. Kad se već igramo, igrajmo se do kraja.
