Gasi pa idemo

Kažu da 68 posto ljudi u Hrvatskoj ne puši - što znači da ih puši 32 posto.
Vlasnici kafića strahuju da će im pasti promet kada se zabrani pušenje. Jer da će im ljudi manje dolaziti. A to valjda znači da su najveći posjetioci kafića ljudi koji puše. Jer, ne znam zašto bi nepušači prestali zalaziti u kafiće kada se uvede zabrana pušenja.
No, vlasnici kafića ipak strahuju. A to potkrepljuju dokazima. U ostalim zemljama je pao promet  nakon uvođenja novih pravila. Po tome se kafići ne bi trebali zvati kafići nego - pušione. A po najavljenom zakonu - pušionama je odzvonilo.
No, mene i dalje zanima, što je s onom „tihom većinom“ nepušača. Ako izuzmemo djecu i starce, opet ostaje značajan postotak ljudi koji ne vole udisati skupo plaćeni otrovni dim. Gdje se oni zabavljaju? Kako izlaze? U knjižnice?
Desetljećima se stvarala slika o pušačima kao ljudima koji su avanturisti željni života. A onda ih se, u par godina, pretvorilo u nepoželjne ovisnike.
- Ajmo, gasite te cigarete, idemo u Uniju.
- Čekaj, malo, čovječe, gdje ti se žuri.
- Nećemo valjda vas čekati. Jadnici…
- Kako jadnici? Mi smo face!
- Ma tko vam je to rekao?
- Humphrey Bogart.
- E pa sada vam Ja, Milinović Darko, kažem da ste jadnici.
- A tko ste vi?
- Hrvatski ministar zdravstva. Ja sam ovlašteni predstavnik hrvatskog naroda.
- Ali pola hrvatskog naroda ima završenu samo osnovnu školu.
- Ti to mene zoveš budalom?
- Ne dao Bog.
U nizu pripremnih radnji za prijem u veliku zajednicu naroda zvanu EU, Hrvatska polako glanca svoju vanjsku oplatu. Kao kada se auto pere prije prodaje. „Moramo biti lijepi.“ „Moramo biti lijepi“. To stalno ponavljaju naši čelnici. A za njima i naši stražnjici.
- Vidi kako izgledaš. 'Oćeš takav u Uniju?
- Evo, kupio sam majicu Nike. Sada bolje?
- Bolje je. Ali - što to smrdi?
- Ništa ja ne osjećam.
- To ti smrdiš.
- Kako ja?
- Po cigaretama.
- Pa što je to zabranjeno?
- Da. To je štetno.
- Ajme meni, nisam znao? Od kada?
- Oduvijek.
- Pa zašto mi nisu rekli?
- Pa rekli su ti. Na pakovanju ti piše. To je otrov. 
- A zašto su mi to prodavali onda?
- Zato jer je tvoja stvar da li ćeš se trovati ili nećeš.
- A zašto mi onda sada zabranjuju?
- Zato jer ipak nije tvoja stvar.
- Pa čija je stvar, onda?
- Državna.
- I ja sam država.
- Al' si u manjini… Demokracija, prijatelju. Popušio si. Ajde, gasi pa idemo.