Kako na ulazu u grad Gospić piše: Gospić, tako se još teže načuditi kako je cijenjeni zastupnik uspio na kraj Gospi staviti Č
Sa riječima iz naslova saborski zastupnik vladajuće stranke prokomentirao svoj odlazak na obljetnicu operacije Medački džep u Gospiću. Kako na ulazu u grad Gospić piše: Gospić, tako se još teže načuditi kako je cijenjeni zastupnik uspio na kraj Gospi staviti Č.
I nije to nikakva vijest da je saborski zastupnik vladajuće stranke nepismen. I nije to uopće čudno ni neobično. Ni prvi ni zadnji.
Čudno je da se ljudi tome još uvijek čude. Pa koje je to moguće, ZASTUPNIK u Hrvatski saboru, čovjek koji donosi zakone, odlučuje o našoj sudbini...
Kao da su ti ljudi u državnoj zgradi neka krema i elita naroda, pa imaju tako časne zadaće. A ustvari, to su prosječni ljudi u odijelima.
Ljudi koje su drugi ljudi izabrali da ih zastupaju. Da govore umjesto njih. Ne genijalci. Ne obrazovani ljudi. Ne stručnjaci. Ljudi iz naroda. Koje biraju drugi ljudi iz naroda.
Pa, ako nepismeni izaberu nepismenog da ih zastupa, što je tu čudno? Ako neobrazovani izaberu neobrazovane, je li to iznenađenje? Puno bi veće bilo da izaberu obrazovanog.
I na kraju, ako država propada, treba li se tome čuditi? Njome upravljaju ljudi koje su izabrali zastupnici naroda. Nema tu nikakve nedoumice da će netko odskočiti od prosjeka. To bi bilo čudo.
Nedavno je Jutarnji list objavio slike naših bolnica koje su u derutnom stanju. Pa se ljudi zgražavaju. Kao da su bolnice od nekih drugih ljudi, nekih savjesnih i bogatih i stručnih, pa ih oni paze i održavaju kako bi hrvatskom stanovništvu bilo najbolje. A vlasništvo i upravljanje bolnicama svodi se, najzad, kao i upravljanje državom, do tog istog naroda. Koji izdvaja novac i izabire vlast. Kako diše Gospič, diše i hrvatska.
