Gledam te ljude kako se prže na gradelama i mislim si: kako to da im nije vruće. Je li to oni ne osjećaju vrućinu ili što? Koliko to čovjek mora biti lud da se skine gotovo do gola i onda leži na suncu dok termometar lupa po 36 stupnjeva. Ima li ikoje druge životinje koja to radi? Ares, moj pas, usred dana (kada je najveća sparina) bježi u najhladnije kutove kuće i tamo se širi po betonu da bi mu što veća površina tijela bila u doticaju sa kamenom. Jezik isplazi ispred sebe i…čeka da prođe. Mačke rade to isto-spavaju u hladu. Ptica ni nema. U sparno doba dana ne može se vidjeti čak ni guštere, koji inače guštaju upijati sunčevu toplinu. Valjda im je prevruće i boje se da se ne speku. Samo ljudi… Samo stotine tih ljudi, tisuće tih najčudnijih životinja čoporativno odlaze na otvorene prostore, tamo zauzimaju teritorij prostirući svoje krpice. I leže… I leže i leže… I leže. A onda dobiju crvena leđa. Pa ih peče. Pa se mažu jogurtom. Oni pametniji su vidjeli druge da su se opekli, pa su u dućanu kupili kremu za sunčanje i namazali se po ramenima i po nosu. A onda opet legli, sigurni od opeklina. Ali ne i od vrućine. Na gradelama leže i peku se ALI dobro nauljeni da se ne zalijepe. To me podsjeća na onaj apsurd sa fitnesom i stajaćim biciklima. Pogotovo je vidljiv u Americi, ali polako se širi i u naše krajeve. Samo usput, jeste li primijetili da se Korzom šeće sve više mišićavih mladića, a kažu mi, i djevojaka? Ne znam, meni se čini da ih prije nije bilo toliko…Valjda ljudi puno vremena provode u teretanama. Plaćajući da bi dizali i spuštali teret. I voze se automobilima ili autobusom do teretane da bi tamo platili da na mjestu trče ili voze bicikl. Ovdje ih gledam kako se mažu skupim kremama koje ih štite od opasnih sunčevih zraka, da bi, tako zaštićeni, ležali na suncu. E, ali nisu oni ovdje zbog sunca… Nego? Zbog mora! A što rade u moru? Hlade se od vrućine. A zašto onda leže na suncu ako im je zbog toga vruće? Zato jer se, kad se dovoljno zgriju, mogu ohladiti. A što onda kad se ohlade? Onda idu opet ležati na suncu da se zgriju. I? I ništa. Tako stalno ukrug. Toplo-hladno-toplo-hladno. Bez veze… Da. Ali u tome je smisao. Uživancija! Tu uživanciju je sada prihvatio čitav svijet. Ljudi se voze avionima, brodovima, automobilima. Štede, pa troše ušteđevinu. Jure pa čekaju u kolonama. Rade da bi se odmarali. Još su naši ljudi kojima je more bliskije, ležerniji spram te ludnice oko ljetovanja. Pogotovo primorci. Njima je more pred nosom. I tu je stalno, pa su nekako opušteniji. Ali stranci...Oni imaju tjedan dana. Možda dva. I to je to. I u tih tjedan dana, tako su naučeni, oni moraju uzeti najviše što mogu. Efikasno, efektivno, optimalno, ekonomično, racionalno. Brzo. Puno. Trude se svoj odmor iskoristiti najbolje što mogu. Ustajanje rano ujutro oko 7-8, mazanje kremom, na plažu od 9 do 19. Onda večera, šetnja, spavanje. Ustajanje, mazanje, prženje. Uživancija, zar ne? Ustajanje, mazanje, prženje. Potrebno je dobiti boju, da bi se izgledalo kao u časopisima. Kondiciju su već dobili pedaliranjem u mjestu, potrebna je još samo boja. I nekoliko fotografija. Ja na lufmadracu. Ja sa maskom. Ja se prskam. Ja uživam. Cvrčim od sreće.