27.05.2004.
Graničari
Zanimljivo je živjeti u ovo doba tranzicije, na prijelazu iz jednog sustava vrijednosti u drugi. Mislim da svi mi koji živimo sada imamo divnu priliku sagledati kako se jedno vrijeme pretače u drugo. I kako se mijenjaju načini života. Upravo na ovoj međi vremena možemo procijeniti što je bilo dobro u starom sustavu, a što je loše u novom.
Primjerice: supermarketi.
Do prije nekoliko godina ih uopće nije niti bilo. Danas su posvuda. Vi znate kako je bilo prije. A vidite i kako je sada. Možete uspoređivati. Možete biti svjesniji promjena od onih koji će oduvijek živjeti u takvom svijetu.
Vi, dragi Vi, znate za vremena kada nije bilo tako velikog izbora. Kada se bilo što iole vrijednije švercalo preko granice, iz Trsta. I upravo zato, nadam se, možete i cijeniti sve ono što je prije bilo tako nedostupno.
No, isto se tako nadam da možete i shvatiti koliko su neke nove stvari nepotrebne i suvišne: u jednom od marketa na polici sam vidio kamenje s plaže. Zapakirano u vrećici. Za dekoraciju, piše.
Idemo od supermarketa prošetati do političkog uređenja. Velik skok za zapadnjake i istočnjake, malen korak za graničare. Iz jednostranačja prijeći u demokraciju i iz socijalizma u kapitalizam-svodi se na isto. Velik izbor na policama.
Kao što danas možemo birati između desetina "kalodonta" koji su svi osmišljeni tako da nam zubi budu što sjajniji, tako možemo odlučivati i između desetina mudrih ljudi koji se svi trude uljepšati naše živote.
Ima sa fluorom, sa zelenim linijama, sa osvježivačem daha, za izbjeljivanje, za zdrave desne…
Ultra ljevica, čvrsti centar, liberali, zeleni, žuti, plavi…
Da, reći ćete, tako je, sada mi odlučujemo. Ja biram pastu i ja biram stranku.
Baš je protekli tjedan bio sastanak "Predsjednika država regije" na Brijunima. Našli se Slovenac, Hrvat, Bošnjak i Crnogorac da razgovaraju o suradnji.
U isto to vrijeme proslava jugonostalgičara u Kumrovcu. Slave Titov rođendan.
Prvi predsjednik države-Titov general. Nakon toga velike promjene: na vlast je došao predsjednik bivše partije. Gdje smo se makli od Juge?
Za svo to vrijeme ljudi govore: Hoćemo promjene! Želimo živjeti bolje! Međutim, vrte se isti ljudi. Isti koji glasaju i isti koji su birani. Začarani krug.
Promjene sustava znače istupanje iz starog i stupanje u novi. Ali krug ostaje krug.
U prvom su ljudi vjerovali u doživotnog predsjednika. U drugom će vjerovati u stalnu mijenu. Konkurenciju.
Mi na granici sustava još imamo priliku to dobro sagledati. Jer stojimo na spoju jednog kruga sa drugim. Na spoju starog i novog vremena. Poslije nas tračnice se pomiču.
Kako vrijeme bude odmicalo, stvari će biti sve više i više zamagljene. Vlak će se izgubiti u daljini. Sve više ljudi će se vrtjeti u novom kotaču: zbilja vjerovati u demokraciju i poštene političare, pa tko zna, možda i u to da će im od "kalodonta" zubi biti bjelji, a desni zdravije.
Divno je stajati na razmeđu vremena i promatrati.
Mladi se prijavljuju u "super ultra talent star bog te pita showu". Žele biti zvijezde. Manekeni i glumci. Žele imati puno para. Nešto značiti u ovome svijetu. Dobiti brzu lovu bez puno znanja i muke bez obzira na cijenu.
Generacija prije njih na primanju u pionire se zaklela da će marljivo učiti i raditi, te biti dobri drugovi.
Titovi partizani danas se guraju u redovima supermarketa. Traže robu koja je na sniženju. Putovi revolucije doveli su ih do šaltera sa nasmijanim prodavačicama-njihovom djecom. Uz kasu prezervativi.
Ljudi iz jednog svijeta egzistiraju u drugom, novom. A ljudi iz novog gledaju one iz starog, drugom. Gdje toga još ima tako izraženog? Svaka noga na jednoj strani svijeta. Samo na granici.