U subotu je u Zagrebu održan Gay parade. Njime su homoseksualno orijentirani građani ostalim građanima ove zemlje htjeli pokazati da postoje, da su tu među njima, i da se ne žele skrivati. Kako je to već odavno i praksa u velikoj većini svijeta. No, u zemlji od 4,4 milijuna stanovnika od kojih su gotovo 90% iste narodnosti i vjere, a 40% ih ima završenu samo osnovnu školu ili manje, taj prosvjed značio je puno više. To je bio prosvjed za toleranciju, liberalizam, ljudska prava, slobodu mišljenja i izražavanja...Demokraciju. Zbog toga je i bio podržan od brojnih hrvatskih intelektualaca i građana. Jer, ako su u subotu Zagrebom prošetali "pederi i lejzbe", onda to znači da će sutra tuda moći prolaziti i svi drugi ljudi koji nisu samo "Hrvati i katolici". I koji se ne stide i ne boje biti drugačiji od prosjeka. Naravno, homoseksualcima, toj Hrvatima, uz Srbe najomraženijoj skupini ljudi pružen je žestok otpor. I zato im je trebala zaštita policije. Stotinjak prolaznika (od kojih su većina ipak bili čisti heteroseksualci) okružilo je dvjestotinjak policajaca, a njih je okružila masa građana željnih obračuna. Ti "normalni" ljudi, onakvi kakve svaki dan vidite na ulicama, u trenutku kada su ugledali povorku skinuli su svoje konformističke maske "običnosti" i pokazali prava lica. Lica mržnje i bijesa. Lica gluposti i neznanja. Lica straha. Ohrabreni jedni drugima, navijači, skinheadi te pokoji "normalni građani" uzvikivali su parole tipa "Pedere u logore!", ili "Idite u Srbiju!" Slične parole, uzvikivala su i njihova braća, na gay paradi koja se točno prije godinu dana (- jedan dan) održala u Beogradu. Citiram jedne Beogradske novine koje su izvještavale o tom događaju: "Primitivno orgijanje desničarskih, nacionalističkih, klerikalnih i profašističkih elemenata po ulicama Beograda u subotu 30. juna 2001. kao javni izraz ekstremne homofobije i linč učesnika gay pride parade, kao i onih koji su došli da im pruže podršku, najozbiljnije je upozorenje da je Srbija na raskrsnici. Pored evropskog puta prema reformama i demokratiji, postoji i onaj drugi, prema vladavini nasilja i terora ulice…. Populističke, militantne i nacističke snage nisu oslabile nego su, naprotiv, ojačale, ohrabrene otvorenim i skrivenim porukama koje dolaze od političara iz opozicije, ali i vlasti…. Istorija nas uči: ako se danas otvoreno i beskompromisno, svim raspoloživim sredstvima, ne suprostavimo ovim silama destrukcije i mržnje, sutra već može biti kasno…. U grupi nasilnika bili su navijači Crvene zvezde, Partizana i Rada, skinhedi… "Ovo je Srbija!" i "Nije Srbija zemlja pedera!" neke su od izvikivanih parola…" Primjećujete li, Dragi Vi, neke sličnosti s našim slučajem? Da sam samo ispravio neke riječi, i maknuo navodnike, biste li mogli razlikovati Srbe od Hrvata? Naše desničare i nacionaliste od njihovih? Hrvatsku mržnju od srpske, talibanske ili njemačke… Ne. Jer se ljudi ne razlikuju po narodnosti, već po mozgu. Po načinu razmišljanja. A mržnja, glupost i strah su uvijek isti. Srpski aktivisti jedino nisu bili iste "sreće" kao naši. Njih, naime, nisu kao naše čuvali kordoni policije. I zato su ih protivnici doslovno pretukli i spriječili održavanje skupa. I kod nas je bilo pretučenih, i gađani su bocama i jajima, ali su ipak bili pod zaštitom policije. Čiji je zadatak čuvati građane. Da nije bilo njih, vjerujem da bi se i u Zagrebu dogodila ista stvar. Ovako je prosvjed formalno ipak održan, a s tom činjenicom, mogu se sad dičiti i oni koji su ga pokušali spriječiti. Naime, zbog toga što je priveden kraju, prosvjed je svijetu pokazao da smo ipak civiliziraniji i tolerantniji od naših istočnih susjeda. Kako će bolna spoznaja biti današnjim nacionalistima i "domoljubima", kada shvate da su Hrvatsku korak bliže Europi i demokraciji gurnuli upravo homoseksualci, koje toliko mrze. Jedva čekam dan kada će im zbog toga lizati dupe.