18.08.2005.
Heroji godišnjeg odmora
Slika granice. Nepregledne kolone automobila.
- Dobar dan, koliko dugo čekate na prelazak?
- Ne dugo, 20-tak minuta.
- A gdje idete?
- Na more.
Svi na isto mjesto. Masovni turizam u svom punom sjaju. Brane su popustile. Horde zaposlenih Europljana želi odmor.
Radi, radi, radi. Kuću gradi. A sada stani!
Evo, poklanjam ti sedam dana…izvoli dragi prijatelju. Uživaj…
Imaš more, sunce…zgodne cure, galebove. Igraj se.
Ali - nemoj se previše opustiti.
Vrijeme ti je ograničeno.
Čekam te na poslu - a kada se vratiš - bolje da si odmoran.
Na nekoliko sati vožnje od ureda čeka te Mediteran. Oni dolje što prije žele ući u našu zajednicu, pa su sagradili ceste. Sada je lako doći.
I pohrlio zadovoljni radnik. Pokupio ušteđevinu, pobrao ženu, djetetu kupio lufmadrac i sve skupa ugurao u auto. Pravac more!
Nagazio na papučicu gasa. Po autocesti, njegov novi auto može 200! Juri pola sata. A onda - u kolonu. Tisuće takvih kao on. U ruama karta Jadrana, a u mislima razglednica.
Sam je na plaži. Obitelj u šetnji gradom. On odlučio malo ostati… Gleda dupe kako se ljuljuška dok prolazi ispred njega. Pa još jedno. A tamo skakuću grudi. “Oh. Pa ona me gleda!” Prolazi rukom kroz kosu. Popravlja frizuru. Slaže osmijeh. Onaj isti, zavodnički, iz osnovne škole.
Vlasnici grudiju to je simpatično. Uzvraća...prilazi.
- Tata, vidi što mi je mama kupila! - uzvikuje klinac i uskače mu u krilo. U rukama drži igračku - nabildani plastični Heroj. Nasmijan.
Tata ga odguruje, neugodno mu je. "Nemoj otići, djevojko", misli.
Grudi s očima se zbunjuju. Zastajkuju.
- Ima i baterije! Pogledaj! - uporan je mladac. - A kad ovo stisneš, onda…
- Odi igraj se tamo uz more, ribice - predlaže mu. I baca igračku daleko u vodu.
Klinac pohotno otrči za komadom plastike…
Traži je pogledom. "Je li ona još uvijek ovdje?" Skenira kupače. - Aha!
Tamo je. Sama.
Zuri u nju. Ako bude dovoljno dugo gledao, ona će se okrenuti. Ako bude uporan…. Taako, još malo. Još malo…Vidi joj obraz. Usne…
- Jesi li vidio što sam kupila malome? Tamo kod štandova. - izgovara “bolja polovica” sjedajući na ručnik.
On brzo grabi novine.
Ali supruga već zna za njegov flert. Osjeća gotovo instinktivno.
- A što si ti radio? - pita mrzovoljno kroz masku svog uvijek vedrog lica. Ton glasa je zbog krinke malo izobličen. Ali muškarci to ionako ne primjećuju.
- Evo, čitao. Sunčao se… Ništa posebno. - lijeno se okreće na bok.
Grudi su otišle…
Supruga odlazi do "ribice" koji na plaži provjerava mišiće svoje nove igračke.
- Mama, pogledaj! Kad ovdje stisneš, onda…
- Da, super… - odgovara odsutno. "Kakav tip", govori sama sebi u nedostatku prijateljice. A onda se zapanjuje. "Tip" je ovdje, do nje! U kupaćim gaćama.
Brzo izbacuje cice. Skače u more. Prska ga, "slučajno". A onda izranja kao iz filma. Kontakt uspostavljen. Okreće mu ljepši dio svoga lica. Bradom dodiruje rame. Gleda u daljinu.
- Mama…
- Odi igraj se s tatom, ribice…
"Tipa" dijete još više napaljuje. Voli mlade mame. Zna za njihovu dosadu. A on im u život unosi Strast.
- Tata…
- Odi igraj se s mamom, ribice…
"Ribica" ostaje sam sa svojim Herojem. Gleda ga prijezirno. Dosadio mu je. Ispušta ga pored ručnika, uzima stari lufmadrac i odlazi. "Odveslati ću skroz do druge strane zaljeva" - planira.
Sasvim slučajno, Heroj pada točno na dugme koje je mali pokazivao. Ruke mu počnu brzo mahati. Izgleda kao da pliva. Ili se utapa. To privuče pažnju "ribice" na susjednom ručniku. Ona povlači tatinu suprugu za ruku i uzvikuje:
- Mama, ja bi ovakvog!