Koliko god čovjek ponavljao neke stvari i smatrao kako je to već svima poznato i muka im je od ponovnog slušanja iste dosadne teme, izgleda da ta dosadna tema uvijek pronađe nekog tko to još ne zna. Jedan od takvih primjera je i pitanje o tome "...hoće li neka tvrtka isplatiti dividendu ? ", te osobito, ako neće, "...zašto neće, kako neće, kakav je to bezobrazluk, .......itd." Krenimo dakle ispočetka,..... Ako ste dioničar to znači da ste suvlasnik neke tvrtke, dioničkog društva, odnosno jednog njezinog dijela koji je predstavljen određenim brojem dionica. Iz vlasništva nad tim dionicama proizlaze određena prava i obveze. Jedina značajnija obveza bila je da uplatite izdavatelju dionica, društvu čije su dionice, određeni iznos novca, koliko je nazivna vrijednost dionica. Ako ste kupili dionice na tržišta, u tzv. sekundarnom trgovanju, tada novac plaćate bivšem dioničaru koji Vam je te dionice prodao. Prava koja iz tog vlasničkog odnosa proizlaze su različita i brojna. Ona najvažnija su: pravo na sudjelovanje u dobiti, pravo glasa na skupštini, te pravo na udio u likvidacijskoj masi društva, u slučaju najgoreg. Sudjelovanje u dobiti je ono o čemu mi danas pričamo. Dakle, sudjelovati ćete na način da imate pravo na dividendu, ali ako je bude. Ovdje sada treba razgraničiti još dva pojma. Naime, dionice se dijele na dvije vrste. Jedne su redovne ili obične, druge su povlaštene, prioritetne ili preferencijalne. Većina naših dioničara ima redovne ili obične dionice. Ove druge su uglavnom izdavale neke od naših banaka, trgovačka društva rijetko. Prema dionicama od kojih potječu, tako se nazivaju i dividende, redovne i preferencijalne. Ono najbitnije u cijeloj priči, a od čega smo i krenuli na početku članka je slijedeće: dividenda se NE MORA isplaćivati. Čak niti onda kada postoji znatan profit unutar dioničkog društva jer to nije zakonska obveza društva. Ovo se osobito odnosi na redovnu dividendu. Dok se preferencijalna uglavnom shvaća kao nekakva obveza i ne prakticira se baš da se ne isplaćuje. Premda zakonski niti ovo nije zakonska obveza. Tada to uglavnom(ovisi o internim aktima koji su donešeni prilikom emisije) povlači za sobom i određene sankcije, najčešće kroz dobivanje prava glasa po povlaštenim dionicama koje po svojoj prirodi to uglavnom nemaju, te kumuliranje neisplaćenih dividendi, ako se radi o kumulativnim preferencijalnim dionicama. Ono što jeste obveza kod povlaštenih dionica je visina dividende jer se uglavnom izdaje određena emisija povlaštenih dionica koje nose zajamčenu dividendu. Pojam zajamčena treba pravilno protumačiti. Naime to ne znači da dividene mora biti, nego da ako je bude ne može biti manja od zajamčenog iznosa. Isto tako se ne mora isplaćivati uopće kao niti redovne dividenda. Odluku o isplati dividende donosi glavna skupština dioničkog društva, običnom većinom od 50 % plus jedan glas. Ako tvrtka ima većinskog vlasnika( jednog ili nekoliko njih) tada tu odluku naravno, donose oni. Ako se većina dioničara, tj dioničari sa većinom glasova slože da dividende neće biti, tada manjina to mora poštovati jer nema nikakve zakonske obveze za isplatom dividende. To je i glavna prednost kada netko traži izvor financiranja, vlasničkog financiranja pred dugovnim, dakle kreditima ili putem obveznica. Naime, kreditni vrijednosni papiri-obveznice ili klasični krediti podrazumijevaju rok dospijeća (u godinama ili kraće), obvezu povrata posuđenog kapitala po roku dospijeća, te isplatu kamate koja je zakonska obveza za razliku od dividende.