21.09.2006.
Hrkanje - a što je s partnerom?
Česta je pojava da samo jedan od partnera hrče. Gotovo je uobičajeno da drugi, koji ne hrče, ili bar misli da on "tiho" spava, ima prigovore. Ova situacija često je razlog odlazaka liječniku, psihijatru, psihologu, pa do ozbiljnijih pothvata. Npr., odlazak u bračna savjetovališta. Isto tako, to je jedan od najčešćih povoda razdvojenih postelja, ili pak jutarnjih mrzovolja, neugodnih razgovora i sl. Međutim, da li je to sve baš tako? Ako površno posmatramo, čini se logičnim. Ali, na osnovi mnogih iskustava čitavog niza rezultata bavljenja ovom problematikom, došlo se do, rekla bih, neočekivanih rezultata. Naime, smatra se da je u većini ili barem u dobrom dijelu slučajeva, ovo razmišljanje, krivo. Naime, smatra se da partner koji ne hrče, a inače je dobar spavač, ne bi trebalo smetati hrkanje onog drugog. Naime, ima li i taj "tihi" partner jednu vrstu poremećaja spavanja? Često se u udžbenicima koji se ovim bave, piše: Dobrom spavaču ne smeta tuđe hrkanje", kao niti drugi mogući ritmički šumovi, kao npr. prolaženje noćnog vlaka, tramvaja, kola hitne pomoći. Sve to traži temeljito ispitivanje. A da ne govorimo o "osjećaju nelagode i krivnje" partnera hrkača. Jedan psihijatar navodi "da u dobrom braku, hrkanje onog drugog nije nikakva smetnja". Čak, možda i češće nego mislimo, sreće se rekli bismo druga krajnost. Kod partnera koji istinski dobro funkcioniraju, kod zaljubljenih, kod onih koji se vole, hrkanje drugog čak smiruje, nekada zabavlja ("kako je sladak, kako djeluje djetinje jednostavan"), nekada opušta i daje osjećaj sigurnosti - "tu je, pored mene". Ili gledajući ga, ovaj drugi osjeti jedan val dobrote, simpatije. Ima slučajeva kada je suprug otmjen, slavan, utjecajan, "nedodirljiv", moćan, a eto ga, noću hrče. "Pa on je sasvim "običan", ipak "dodirljiv". Ili pak, kada ga nema jedno vrijeme, ili zauvijek, fali vam njegovo hrkanje. Naravno, da i u slučajevima dobrog braka, partneru smeta hrkanje drugog, a da se gornji tekst krivo ne shvati. Sada dolazimo na upit - koji partner treba eventualnu medicinsku pomoć. I jedan i drugi. A da bi se ovaj, na oko jednostavan problem, sagleda treba razlučiti o čemu je riječ, te adekvatno postupiti. Hoće se reći, da partner koji hrče, ne mora biti apsolutni krivac za loše spavanje onog drugog. Hrkanje jednog, može biti podsvjesni uzrok ili izgovor za načinjanje problema u braku, koji, a da možda i ne znamo, tinjaju jedan zanimljiv slučaj iz psihoanalitičke literature, Zapostavljena supruga autoritativnog i moćnog supruga, vezana samo za dosadnu svakodnevnicu kućnih poslova, nalazi svom mužu "slabu točku". Podsvjesno, to postaje središnji problem - eto njene nesanice. No, to je samo jedan primjer.