• Nedavno uđem u supermarket da si kupim jogurt. A na radiju koji nametljivo svira unutar prodavaonice, ugodan ženski glas mi objašnjava kako je ukapljeni plin super stvar. Dakle, ovo je već ozbiljno. Pranje mozga je počelo


U našem lokalnom riječkom dnevnom listu već nekoliko tjedana vidim velike predivne reklame od čitave stranice koje nam približavaju i objašnjavaju blagodati ukapljenog plina.
Dok čitam rezultate lokalnih nogometnih utakmica ili izvješća sa sjednica opatijskog vijeća, u vidno polje mi ulazi i hvalisanje LNG terminalom.

A onda se sjetim tko je i čime sa bavi većinski vlasnik tih novina i jasno mi je što se događa.

Pogotovo zato što samo nekoliko stranica dalje od reklame za predivni ukapljeni plin stoji naslov tipa:
„Slovenija ne želi ukapljeni plin blizu Trsta-Prosvjed protiv LNG terminala“

Malo dalje od uvjeravanja da LNG uopće nije zlo,  u istim novinama članak ide otprilike ovako: 
„Zbog velikih loših utjecaja na okoliš koje bi gradnja golemog LNG terminala za ukapljeni plin blizu Trsta, nedaleko od granice sa Slovenijom, imala na more u Tršćanskom zaljevu, koparski ogranak Liberalnih demokrata (LDS) predložio je slovenskoj vladi da energičnije prosvjeduje protiv takvih planova.“

O istoj temi kod nas, naša,  hrvatska Vlada govori ovo:
„Vlada o izgradnji terminala za prirodni ukapljeni plin: Projekt LNG-a je strateški interes Hrvatske. U cilju povećanja sigurnosti opskrbe nužno je provoditi aktivnu politiku na izgradnji objekata kojima se diverzificiraju izvori opskrbe, dobavni pravci te osiguravaju skladišni kapaciteti. Projekt terminala za ukapljeni prirodni plin je stoga od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku…“

Nigdje ni riječi o ekologiji. Samo da nam je to jako potrebno. Jer bez toga ne možemo živjeti.
Kao i u slučaju rezultata pregovora hrvatske premijerke i slovenskog premijera o pitanju granice, moram se požaliti da i u slučaju LNG-a, opet više vjerujem Slovencima. Čini mi se da naši previše muljaju.

Nedavno uđem u supermarket da si kupim jogurt. A na radiju koji nametljivo svira unutar prodavaonice, ugodan ženski glas mi objašnjava kako je ukapljeni plin super stvar. Dakle, ovo je već ozbiljno. Pranje mozga je počelo.

Nakon dovoljno dugog ponavljanja, sviranja i uvjeravanja, pučanstvo bi trebalo početi misliti to što im se govori. Da je ukapljeni plin super stvar. Inače ovi ne bi trošili novac na propagandu. A sve to kako bi se smanjila vjerojatnost možebitnih prosvjeda. Jer, vidite što se događa u Pićanu! To si investitori nikako ne smiju dozvoliti u slučaju plina. Propao bi novac.
Pegla se javnost bez njihova znanja i pristanka. Već godinama. Stoljećima. Mediji svoje čitateljstvo i slušateljstvo kao robu prodaju oglašivačima. Mi imamo toliko i toliko čitatelja. Mi imamo tisuće gledatelja... Jeftino ih prodajemo.

Samo nekoliko dana kasnije vidim reklamu u novinama:
„Ina-prijatelj prirode“.

Kakva glupost! To je stvarno previše!! Ina može biti sve, samo ne „prijatelj prirode“.
Kako se itko to usuđuje napisati?  Mane je sram to i gledati, ali kako netko to može napisati? Ne znam da li da se smijem zbog bedastoće ili da budem gnjevan zbog očitih laži.  U Rijeci je svatko tko je prošao pored rafinerije osjetio smrad. Tako ne mirišu prijatelji prirode. To je zadah zagađivača. Što god oni lagali o samima sebi.