U petoj brzini jurimo prema našem konačnom cilju. Uniji. Ako se raspadne prije nego što uđemo, i mi ćemo se raspasti. I za to ćemo biti krivi mi. Ali, ako se raspadne nakon što uđemo, onda će se raspasti s nama unutra. I za naš raspad će biti krivi oni. Kad se već raspadaš, bolje da je za to kriv netko drugi. Barem imaš koga psovati


Hladna kiša prekinula je dane kad smo mogli dugo biti vani. I prisilila nas da počnemo duže boraviti unutra. A unutra nas čekaju. Unutra je zamka. Unutra su reklame i nasmijana lica. 

Do prve prave bure još možemo birati. Vaganje opcija još postoji. Hoću li slušati dahtanje političkih rivala ili drhtati pred hladnim povjetarcem? Hoću li procjenjivati kada je pravo vrijeme za prestanak sezone kupanja ili se umočiti u prepucavanje loših kandidata?

Jumbo plakati uz cestu najavljuju jesenju i zimsku odjeću i obuću. Još nekoliko tjedana. A zatim će ih zamijeniti plakati s jesenjim i zimskim glavama. Ljudima koji samo čekaju da završi ljeto kako bi se mogli vratiti u centar tuđe pažnje. 

- Neka mi sin bude drugi na izbornoj listi, nedavno je zahtijevao jedan ratni zločinac, koji je ujedno i političar.
- Ali, on nije političar, kakve to veze ima s logikom? 
- A tko je uopće rekao da bi trebalo imati ikakve veze s logikom? On je moj sin. Ako je Kerum mogao staviti svoje rođake, mogu i ja svoje. 
- A ljudi, hoće li glasati? Nije li to malo previše? 
- Ljudi su siromašni i traže nadu. Alternative nema. Ljudi će glasati. A moj sin će imati saborsku plaću. 
- A ostali? 
- Što ostali? Mogli su i ostali osnovati političku stranku! Tko im brani? Ako hoće imati saborsku plaću, neka osnuju političku stranku. Je li to neka filozofija? Treba li za to nekakva pamet? Ako sam uspio ja, onda mogu svi.
- Istina je, Vi niste baš pametni. 
- Možda nisam, ali to samo pokazuje koliko si ti zapravo pametan. Jer, ti si moj stranački vojnik.  
- Jednom vojnik, uvijek vojnik. 
- Onda stavi sina na listu. Mog sina, da ne bi bilo zabune.  I bez pitanja. Voljno. 
- Odjavljujem se. 

Borba za plaće je u punom jeku. Javni natječaj je otvoren. Promrzli siromašni građani sjede u svojim domovima. Vani je hladno. Okolo je korupcija. Tko će me spasiti iz ove beznadne situacije? Ovi koji gledam i za koje znam da neće? Ili neki drugi? Stranci? 

- Još malo pa ćemo u Europsku uniju, kažu jedni. 
- Još malo pa će se Europska unija raspasti, kažu drugi. 

U petoj brzini jurimo prema našem konačnom cilju. Uniji. Ako se raspadne prije nego što uđemo, i mi ćemo se raspasti. I za to ćemo biti krivi mi. Ali, ako se raspadne nakon što uđemo, onda će se raspasti s nama unutra. I za naš raspad će biti krivi oni. Kad se već raspadaš, bolje da je za to kriv netko drugi. Barem imaš koga psovati. Ove naše lokalne već smo odavno potrošili.  Koliko god se oni trudili okrenuti svoj drugi obraz.