"Da se barem nikad u to nisam niti upuštao,..." - čuo sam to stotinu puta u posljednjih nekoliko godina. Tek, zadnjih godinu-godinu i pol, koliko u Hrvatskoj vladaju "bikovi" takve komentare čujem sve manje. Ipak, treba se unaprijed psihički pripremiti kako takvo stanje porasta cijena neće trajati konstantno i da će se kad-tad medvjedi privremeno"smjestititi" na našem tržištu kapitala. Veliki je broj ljudi koji su se uključili u pretvorbu i koji su plaćali svoje dionice prema Hrvatskom fondu za privatizaciju i to po nominalnoj vrijednosti. Danas za te dionice ne mogu dobiti niti 10% od toga, ako ih uopće i mogu prodati. Zbivanja koja su se dogodila u Hrvatskoj posljednjih sedam-osam godina očito su poljuljala povjerenje i dovela u pitanje sam smisao postojanja dioničarstva. Ne zaboravimo da se radi o jednom od stupova kapitalizma i tržišnog gospodarstva . Obzirom da je ovakva sumnja kod nas još uvijek prisutna, pokušati ću citirajući jednog od najpoznatijih fond menedžera (John C. Bogle) barem malo povratiti, ako ne povjerenje, onda barem interes za dionice i investiranje. Kao prvo, "...ako ste jednom kupili loše dionice(premda je i taj pojam upitan, jer nije kriva dionica nego tajming, odnosno trenutak kupnje ili prodaje) to još uvijek ne znači da se trebate odreći mogućnosti zarađivanja, odnosno uvećanja vaše imovine. Dakle, ulažite u dionice, a iz negativnih iskustava izvucite pouku kako biste takva zbivanja sveli na minimum..." U praksi, to bi značilo veći oprez pri izboru dionica, te što veću diverzifikaciju, sektorski, ali i po drugim kriterijima. Ako nemate dovoljno kapitala za takvu diverzifikaciju, tada je rješenje kupnja dionica investicijskih fondova. Ipak, obzirom na nerazvijenost tržišta i specifičnost nastanka PIF-ova, za njih se donedavno teško moglo reći kako su oni pravo rješenje jer nisu raspolagali sa dovoljno gotovine, a i izbor dionica kada je u pitanju diverzifikacija, bio je upitan. Kvaliteta dionica koje su im bile ponuđene nije čak ni upitna - očajna je. Prošle i ove godine tu se dosta toga promijenilo, osobito što se tiče likvidnosti fondova, ali i njihovih dionica na tržištu. PIF-ovi još uvijek predstavljaju rizičniju varijantu od ulaganja u neki od otvorenih "bankarskih" fondova, ali sa daleko većim potencijalom porasta vrijednosti u daleko kraćem periodu.. Kad kažem "bankarskih" to znači da su ih osnovale i njima upravljaju banke, premda ima i drugih primjera, recimo TT Invest. Oni ne ulažu samo u bankarstvo, upravo suprotno. Uglavnom se radi ili o fondovima koji ulažu na novčanom tržištu, dakle kratkoročno ili o tzv. bond fondovima koji isključivo kupuju obveznice, ali ima i onih koji ulažu u strane vrijednosne papire, obveznice i dionice kvalitetnijih stranih kompanija. Ovo je za sada i jedini legalni način da ulažete kapital na stranim tržištima kapitala. Direktno to zakonski još uvijek nije moguće izvesti. U praksi se to radi, ali nije sukladno našim zakonskim propisima. Druga bitna stvar je da "...prihvatite realnost, a tu onda spada i činjenica da tržište, odnosno cijene dionice fluktuiraju i da kao što je normalna pojava rast cijena, tako je normalno i očekivano i da cijene neko vrijeme padaju. Ako ste sigurni da ste izabrali prave dionice, onda niti privremeni pad cijene nije zabrinjavajući jer pad ne može trajati konstantno, mora doći do promjene trenda..." Još jedna od činjenica je i da ulaganje treba biti na dugi rok. Vrijeme je uvijek na strani investitora. Zarade su na dugi rok izvjesnije i veće, a rizik manji.