Narod? Pa njima je to najbolje. Jer, ako im povećaš porez ili smanjiš penzije, odmah se bune. A ovako… Lijepo se zadužiš za milijardicu u Americi. Na rok od 10 godina. I onda svake godine pomalo plaćaš kamate...
Dok se naši političari svađaju oko onog zakona o izručivanju, ispostavilo se da će država imati manje novaca nego što se to planiralo na početku proračunske godine. I što sada? Ako država ne bude imala dovoljno novaca u proračunu, onda to znači da državni službenici neće moći dobiti plaće. A političari, barem oni trenutno zaposleni, su državni službenici. Kao što su to i Saborski zastupnici koji su se nedavno svađali oko toga da li trebaju izručiti bivšeg špijuna i plaćenog ubojicu. Jer ipak je on bio državni špijun i plaćeni ubojica. A to je onda nacionalni interes.
No vratimo mi se mi na one malo konkretnije interese.
Osobne.
- Ej, ljudi, država više nema više novaca.
- Pa koga to briga? A 'oće stići plaća?
- To vam hoću i reći. Možda ne bude plaće!
- Kako možda!? Zar smo mi budale da radimo besplatno. Zar
smo štupido? Mona? Neće to tako ići!
Pod hitno nabavite novac!
- Ali, nema ga!
- Povećaj porez!
- Već jesam.
- Uzmi od onih koji krše zakon!
- Jesam!
- Jesi? Onda od onih koji ga ne krše.
- Oni već odavno nemaju ništa.
- Onda ga tiskaj.
- Ne mogu, jer ako se pročuje, onda će i naše plaće
vrijediti manje.
- Onda ga tiskaj potajno.
- Već jesam.
- O majke ti, pa ne može to tako. I što ćemo sada?
- Pa, ima još jedna opcija…
- Koja?
- Mogu se opet zadužiti…
- Pa maloprije si bio u Americi. Što će misliti o nama?
- Što te briga što će misliti? Oćeš bit’ bez plaće?
- A što će narod reći?
- Narod? Pa njima je to najbolje. Jer, ako im povećaš porez
ili smanjiš penzije, odmah se bune. A ovako… Lijepo se zadužiš za milijardicu u
Americi. Na rok od 10 godina. I onda svake godine pomalo plaćaš kamate. A te kamate uvrstiš u sljedeće proračune kao
datu obavezu. I kažeš: “To je tako-to su se zadužili oni prije nas”. A kad
bude trebalo vraćati glavnicu, većina nas više se neće baviti ovim poslom. I
vratiti će je „neki novi klinci“, da se tako, poetski, izrazim. Da ne kažem,
“neke druge budale”, jel?
I dok naši liječnici i sestre svoja prava i plaće pokušavaju
izboriti neradom i štrajkom, političari su izabrali takav posao u kojem mogu
sami utjecati na svoje prihode. Oni su ti koji donose odluke. Jer, kakvo je to
zanimanje u kojem drugi odlučuju o tvojoj sudbini? Liječnici i sestre svojim neradom
ugrožavaju ljudske živote i svi žele da rade. Kod političara, kako se čini, svi
jedva čekaju da odu, jer je onda šteta najmanja. Ali ipak oni odlučuju. Pa je
novo zaduživanje neizbježno. A ako ostane novaca nakon podjela plaća, možda i
ovima u zdravstvu bude bolje. A tada, proporcionalno, i svima ostalima. 
