Baš listam novine, kad evo slike Vojka i slike velike rupetine na Pećinama, u koju je, kako sam pročitao, do sada već ubačeno 8 i pol milijuna kuna gradskog novca. Za one koji još ne znaju: gradski novac=novac građana=naš novac. Drugim riječima, Vi, dragi Vi, Vi to finacirate. Naravno, da ste Vi na vlasti, vi biste taj novac usmjerili negdje drugdje. Parkovi, vrtići, bolnice, možda koje kazalište, i slične budalaštine. Ako ništa, onda u socijalu… No, poglavarstvo grada je ocijenilo da se u projekt kopanja rupe na Pećinama isplati ulagati. Znaju oni, imaju iskustva s rupama. Rupa Fenixve još uvijek ponosito krasi centar grada. Ako je ona tako krasna, zbilja je glupo ne uložiti novac u još jednu. To su isplativi projekti za dobrobit građana. Citat koji me zbilja nasmijao, i potaknuo da napišem ovaj uvod je sljedeći. Na pitanje što ako se projekt WTC-a ne provede do kraja, ako investitor odustane…, gradonačelnik je odgovorio sljedeće:"…Potencijalni novi investitori postoje, a može se provesti i postupak koji je proveden nad Fenixveom i koji je okončan na zadovoljstvo svih." Hm… Okončan. Novi investitori.. Zadovoljstvo svih! Ako su svi zadovoljni, onda sam valjda i ja zadovoljan . I ja sam svi. I Vi ste svi. To znači da ste i Vi zadovoljni. A gradonačelnik predstavlja nas. I on je zadovoljan. U stvari, on je presretan. A ako je on presretan, onda su i svi u poglavarstvu, barem sretni. I tako imamo zadovoljne ljude sa sretnim vodstvom. Politička idila. Nije to ništa. U Splitu gradonačelnik sam sebi udvostručio plaću. I još se ljuti što mu to ljudi zamjeraju. I kaže da, ako će država propast za tih njegovih bijednih 2 ili 5 tisuća kuna više, onda neka i propadne. Jer on puno radi. Zato treba biti i dobro plaćen. A usto on još ima i uzvišenu titulu Gradonačelnik. Samo zbog titule zavrijeđuje poštovanje. U obliku šuškavih gradskih kuničića. A kako mu nitko nije odlučio odati poštovanje koje mu sasvim sigurno i nedvojbeno pripada, odlučio je to uraditi sam. "Uzdaj se u se i u svoje kljuse." E sad… Recimo da radite u kakvoj tvornici. Pa si odlučite povećati plaću jer smatrate da ste nedovoljmo plaćeni. Jednostavno kažete sami sebi: "Ja od danas imam duplu plaću". Što bi se dogodilo prvog u sljedećem mjesecu kada biste otišli u banku da podignete teško zarađeni novac? Ništa. Plaća bi ostala jednaka (a i to da će stići prvog u mjesecu je jako diskutabilno). Onda bi se vi naljutili, pa bi još glasnije rekli sami sebi: "Ja od danas primam duplu plaću!". Zatim bi čekali mjesec dana, a onda samouvjereno ušetali u banku, da pokupite zarađeno. Naravno, na računu bi sjedila i mirno vas čekala vaša bijedna crkavica. To bi vas strašno razbjesnjelo. Izašli biste na ulicu i gromoglasno dreknuli: "Ja od danas imam duplu, dvostruko veću plaću!!!!" Ako ovo ne upali, onda neće ništa, mislite… Mjesec dana kasnije u poštanski sandučić pristiglo je pismo. Izgleda službeno, a takvo niste dobili već godinama. Od dana kada je stigla obavijest da će vam isključiti plin jer navodno niste platili jedan račun. Sa ono malo uzbuđenja koje vam je preostalo u životu, otvarate novopristiglu obavijest. Stavljeni ste na čekanje, jer je firma otišla u stečaj. To se splitskom gradonačelniku ne može dogoditi... Zašto? On je političar. Zato. Ne samo što mu firma ne može u stečaj, nego mu se i ispunjavaju želje. Koliko god Vi urlikali da želite veću plaću, od toga se neće dogoditi ništa. Vaš poslodavac nije lud, i zna da bi propao kada bi svima povećavao plaće kako oni žele. Gradonačelnikov poslodavac je građanin. On ga izabire na tu časnu funkciju i on mu ispunjava želje. Građanin - političareva zlatna ribica.