Razvoj hrvatskog tržišta kapitala koji je u tijeku zadnjih nekoliko godina već je prošao nekoliko faza. Od početne koja je podrazumijevala pretvorbu društvenog vlasništva u privatno, prema Zakonu o pretvorbi. Time su bivša društvena poduzeća postala većinom dionička društva, a ona manja - društva s ograničenom odgovornošću. Formiranjem velikog broja poduzeća koja egzistiraju kao dionička društva stvoren je jedan od prvih preduvjeta za nastanak tržišta kapitala u Hrvatskoj. Idućih nekoliko godina proteklo je uglavnom u relativno slabom trgovanju i izgradnji zakonodavne infrastrukture hrvatskog tržišta kapitala ( Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o privatizaciji, Zakon o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima, Zakon o investicijskim fondovima, te niz podzakonskih akata i pravilnika, te nekoliko zakona koji se indirektno odnose i na tržište kapitala poput Zakona o PIF-ovima, Zakona o pravima hrvatskih branitelja i sl.) Investicijski su fondovi najjači igrači na tržištima kapitala. Uglavnom raspolažu sa najvećim iznosom kapitala namijenjenog ulaganju u dionice i druge vrijednosne papire. Upravo su oni, uz ostale institucionalne ulagače poput banaka, mirovinskih fondova i osiguravatelja ono što nedostaje našem tržištu. Stabilna, konstantna potražnja koja će ovo tržište učiniti likvidnim i transparentnim. Fondovi raspolažu daleko većim iznosima kapitala od pojedinačnih ulagača, pa makar to bile i pravne osobe. Stoga mogu ostvarivati daleko veći promet od pojedinaca. Njihovo međusobno trgovanje može održavati tržište likvidnim i u vremenima kada vlada zatišje na tržištu. Za očekivati bi bilo da i oscilacije cijena budu daleko manje nego što su na niskolikvidnom tržištu poput našeg. Prema Zakonu o PIF-ovima, oni sami dužni u roku od 5 godina izvršiti transformaciju u zatvorene investicijske fondove. Sami PIF-ovi bili su zamišljeni kao zatvoreni, a ne otvoreni fondovi. Razlike nisu toliko u funkcioniranju fondova koliko u ograničenjima ulagačke politike, premda su se novim zakonom o PIF-ovima i tu pravila igre nešto promijenila i postala manje restriktivna. Kada istekne rok od 5 godina i PIF-ovi se budu transformirali u zatvorene fondove, i svoj će portfelj morati uskladiti sa odredbama Zakona o investicijskim fondovima. Takvo usklađivanje će u svakom slučaju morati rezultirati prodajom dijela dionica iz portfelja. To će imati za posljedicu novčani priliv na račune fondova, što bi trebalo povećati likvidnost tržišta jer fondovi slobodni kapital moraju nekamo uložiti. Obzirom da će biti u pitanju veliki iznosi, barem jedan dio toga mora na tržište kapitala - u dionice. S druge strane sve više se pojavljuju i "pravi" investicijski fondovi, osobito otvoreni investicijski fondovi koje uglavnom tržištu nude banke. Uglavnom one veće i u stranom vlasništvu(ovo je zanimljiva konstatacija, a koja značajnija banka osim Poštanske nije u stranom vlasništvu?). To samo obogaćuje ponudu financijskih instrumenata na domaćem tržištu. Ovo je tema za sebe pa ćemo o njoj u idućem broju Burze.