Na stolu katalog za potrošnu robu. Ne znam kako je tu stigao i tko ga je tu stavio. Ali našao se na putu kajganim jajima, pa ajde da bude literatura za doručak. Drugorazredni manekeni i manekenke paradiraju u trećerazrednoj odjeći made in: tko zna gdje. Kućne potrepštine idealne za neki umjetni život. Pa onda stolnjaci, tanjuri, anđeli od porculana. I na kraju, poslastica za začinjavanje kupovine: za SAMO 69.00 kuna možete dobiti predivnu uokvirenu sliku Isusa. Ima sve: veliko srce koje zrači, ruke koje pozivaju i obuhvaćaju cijeli svijet i veliku auru kao znak posvećenosti. Odjeven po najnovijoj modi sa divnim ljubičastim ogrtačem preko lijeve ruke. Savršeno za molitvu njemu, ocu i duhu, kako bi se odgodila sljedeća mjesečna rata kredita. Ali to nije sve!! Kako bi mogli kontrolirati vaše vrijeme u molitvi(i kako se rata kredita ne bi odgodila za više od 1 mjesec) uz boga Isusa priložen je i sat. Tako za samo 69.00 kuna dobijete dva boga u jednom izdanju. Jer, dragi Vi, i sat jest božanstvo. Kada bi neki budući ljudi otkopavali ostatke ove tehničke napredne civilizacije, sat bi bio nađen u gotovo svakoj kući, na nekoliko mjesta. A onda i na savršeno očuvanim kostima ruku… Patuljak mi se našao na remenu: - A tko ima autorska prava na Isusa? - Misliš da netko dobiva proviziju za svaki prodani primjerak? - Crkva bi to bila, po nekoj logici, zar ne? - :-) - Nešto kao "The Walt Disney Company" za Mickey Mousa. - Ali autorska prava traju samo oko 50 godina poslije smrti autora. Tada postaju javno dobro… - Znači da je Isus javno dobro. - Da, on je umro za svih… - Pa od čega onda živi crkva ako više nemaju autorska prava? - Primaju izvođačke honorare. Ostavi me na miru, Sotono! Samo te novac zanima. Zar ne vidiš da doručkujem… Na takvu oštru opasku Patuljak je odletio. Demoni su takvi… Nakon što sam se uspješno othrvao napadu vraga, nastavio sam jesti u miru. Sve to zahvaljujući blaženom pogledu slike iz kataloga. A što bi tek bilo da je imam kući? Tko zna, možda je i budilica? Koja je glazba zvonca? Nastavljam listati. Hlače, majice… Ali sve je postalo nekako isprazno. Nakon slike Isusa više ni jedan artikl nije zanimljiv. Sve ostalo je teški materijalizam. Skrećem razočarani pogled. Zadnja stranica novina, dnevnih časopisa za informiranje pučanstva. Tamo je slika jedne male plave cure koja je otišla u zatvor. Za one koji ne znaju, to je Paris Hilton, popularna skoro kao i naš nedavni junak. Piše da bi, nakon tog traumatičnog iskustva, mogla prodavati svoje memoare. Stručnjaci nagađaju, za velik novac. Spominju se milijuni… - E to je posao!!, opet se javio Patuljak. - Prodavati memoare! - Ponovo ti po crkvi… - Pa izgleda da je to najbolji posao! - Da, ali treba nešto i napraviti da bi ljudi bili zainteresirani za tvoj život. - A što je napravila "glavni grad Francuske"? - Ništa. - A opet će prodavati memoare! U čemu je štos? U čemu? - To je zato što je poznata. Ljudi će kupiti sve što je poznato. - Pa i Isus je poznat. Zar zato kupuju njegovu sliku (ili zato što je na sniženju)? Ili postoji neki treći, nedokučivi razlog? - Ne. Njegovu će zbog sata...