Predsjednica kaže da bi ljudi sigurno manje odlazili iz zemlje kada bi plaća bila 1.000 eura. Na tragu tog načina razmišljanja usudio bih se ići i korak dalje. Pa reći da bi možda još manje odlazili kada bi im plaća bila 2.000 eura
Ljudi iz hrvatske odlaze u inozemstvo. Ili u Zagreb. Traže veća primanja, zanimljivije poslove, veće izazove. Ostaju oni koji ostaju. Oni koji ne mogu otići, oni koji su zadovoljni i nekolicina onih koji ne žele. Kako je rekao jedan mladić iz Knina, kada su ga upitali gdje su svi ostali mladi:
- Otišli su ća. Kažu da im trebaju izazovi.
- A ti?
- Ja sam ostao. Jer pravi izazov nije otići. Pravi izazov je ostati ovdje u Kninu!
I tako, nama koji smo ostali, izazovi postaju sve veći i veći. Mirovinski sustav je već godinama na rubu kolapsa. Pa se ispostavi da imamo još metara prije litice. Ali neizbježno idemo prema tom smjeru. Iz zdravstvenog sustava odlaze liječnici i medicinske sestre. U potrazi za novim izazovima. Jer im nije dovoljan izazov raditi u uvjetima u kojima rade. Kada medicinsko osoblje ode, ostatku populacije bit će izazovnije. Kako raditi dijagnostički pregled godinu dana nakon simptoma? Izazov.
U svakom slučaju, bit će zabavnije.
Predsjednica kaže da bi ljudi sigurno manje odlazili iz zemlje kada bi plaća bila 1.000 eura. Na tragu tog načina razmišljanja usudio bih se ići i korak dalje. Pa reći da bi možda još manje odlazili kada bi im plaća bila 2.000 eura.
Nemojte me sada zbog toga izabrati za predsjednika. Ja ipak neću obećati da će Hrvatska biti jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta.
Ali onda je to rekla. Žena voli izazove. Kao i njeni građani.
