Mađarska Vlada premijera Viktora Orbana protivi se obvezujućim kvotama za raspodjelu izbjeglica iz Sirije. One su osmišljene kako bi se olakšao teret južnim članicama EU-a. U nedjelju je održan referendum, kako bi Vlada po tom pitanju dobila legitemitet naroda. Pitanje je bilo žele li dopustiti da Europska unija odlučuje o naseljavanju nemađarskih građana u tu zemlju bez odobrenja mađarskog parlamenta. Iako je velika većina ljudi bila protiv “naseljavanja” izbjeglica odaziv birača na referendum bio je 43.42 posto. Gotovo svi koji su izašli su glasali protiv kvota.Ali više od pola registriranih birača odlučilo je bojkotirati ga. Dakle još postoje humani Mađari. Ne misle svi kao premijer. Ono što mi je posebno zanimljivo je da su najveću izlaznost imali dijelovi Mađarske koji graniče sa Austrijom. A najmanju, osim Budimpešte, i županija koja graniči sa Hrvatskom - Baranja. Znači li to da te županije na neki način odražavaju i mišljenje susjednih zemalja?

Pogotovo se nadam da održavaju način razmišljanja u Hrvatskoj. Zemlja koja je relativno nedavno doživjela rat, i dobar dio njenog stanovništva je bio o prognaništvu trebala bi biti izrazito osjetljiva oko ovih pitanja.

– A šta će nama njihove izbjeglice?

– A zašto su nekome trebale naše?

– To je bilo prije. A uostalom, oni su iz druge kulture.

– A zbog toga su manje ljudi?

– Pa, možda malčice.

– A jesu li Hrvati kršćani, vjeruju li u Isusa?

– Kako da ne, najveći.

– A bi li ih Isus primio?

– On bi ih primio, ali tko će ih hraniti? Ne možemo ih mi sa ribom i pecivom kao on.

– Malo je poljoprivreda napredovala od onog doba.

– Al opet,tko će ih kontrolirati?

– A tko kontrolira vas?

– Pa nitko, mi smo normalni ljudi.

– A oni? Kradu? Lažu? Teroristi?

– Pa, ne znamo...

– Pa nisu ni drugi znali kada su primli izbjegle Hrvate, ali su ih ipak primili.

– Onda bi trebali i mi?

– Trebali bi.