Uvijek je lijepo strast doživjeti uz bocu našeg hladnog napitka. Jer, mi ga hladimo, bez obzira na stanje vaših emocija. Bitno je da imate emocije. I da ih izrazite uz pomoć nas


Od kada je Hrvatska završila svoje sudjelovanje na Euru, sve se opet vratilo u normalu. Još tu i tamo iskrsne kakva zastavica na kockice. Još nekakav retrovizor s navučenim crveno-bijelim prekrivačima. Naš izbornik otišao je na posao u Rusiju. Reprezentativci licitiraju svoje prodajne cijene. Planiraju gdje će provesti nove sezone. I po kojoj cijeni. Većini njih Euro se isplatio. A što bi tek bilo da su prošli dalje.

Slično razmišljaju i prodavači navijačkih rekvizita. Skladišta su im puna plastičnih predmeta s hrvatskim obilježja. Što će sada s tim?

A najviše je žao prodavačima piva. Oni su najveći ljubitelji lopte.

-          A što bi bilo da su oni Hrvati prošli dalje?
-          Sigurno bi pili još piva.
-          Da, oni vole slaviti svoje pobjede.
-          Da, a mi volimo kad oni slave.
-          Da, to nam je najdraže. Jer onda piju naše napitke.
-          Ustvari, cijela Europa pije naše napitke.
-          Pa da.
-          Tako da nam je, ustvari, svejedno. Jedni su ispali, a drugi su prošli.
-          Ali, oni koji su prošli, oni još uvijek piju.
-          Da su barem svi prošli.  
-          Ili, da oni koji nisu prošli još uvijek vatreno navijaju.
-          Kada im ispadne domovina, samo trebaju zamijeniti domovinu. I navijati za neku drugu.
-          Tj. piti pivu za neku drugu. Nas nije briga za domovine.
-          E, da. Nas nije briga za domovine.
-          A ni za nogomet.
-          Ni do njega nam nije previše stalo.

Vrućine stežu građane domovine, bez ikakve nade za pobjedu. Svjetsko prvenstvo u Brazilu je tek za dvije godine. Čemu se nadati do tada? Kojim zastavama mahati? Nedavno je objavljena informacija da današnja Hrvatska svijetu duguje 45,7 milijardi eura, a Jugoslavija se raspala s 22 milijarde dolara vanjskog duga. Dakle, možemo reći da smo otprilike duplo više zaduženi nego što je bila čitava bivša Jugoslavija. Kako na to reagiraju proizvođači piva?


-          To je isto dobro za nas. Što su nesretniji, to su strastveniji.
-          I u pobjedi…
-          I u porazu.
-          Uvijek je lijepo strast doživjeti uz bocu našeg hladnog napitka.
-          Jer, mi ga hladimo, bez obzira na stanje vaših emocija.
-          Bitno je da imate emocije.
-          I da ih izrazite uz pomoć nas.

Nažalost, nismo imali sreće. Naša lopta nije ušla u njihovu mrežu. A njihova je ušla u našu. Pjena je ostala potisnuta u zatvorenoj boci. I čeka neku drugu prigodu. A prigoda će doći. Sigurno. Jer, zbog toga se živi. To je esencija.

-          Tako je. To je smisao.