Primjećujete li da je u gradu sve više i više plakata. Svaka zgrada izložena pogledima prolaznika prekrivena je nekom ogromnog krpom na kojoj piše...da piva stvara prijatelje. Na svakoj autobusnoj stanici netko vam nasmiješen nešto...prodaje.... * Prijatelj. Sve mi više smetaju. Ne mogu se više nigdje okrenuti a da...prijatelj ne gleda. Budi zadovoljan. Kupi proizvod. Bit ćeš sretan. Ne, i sretniji od sreće. Puno zadovoljniji. Prošli vikend puhala je...A dugo nije tako zapuhala... Zna se reći da ona počisti svu prljavštinu u gradu. Bura. Nedjelja navečer. U gradu gotovo nikoga. Hladno je. "Iznenada je zahladilo", kažu. Puše točno u prsa. Teško je hodati naprijed. Puše do kostiju. Zakopčati se...čime? Ruke u džepovima, glava uvučena, vrata gotovo da i nema. Brzi koraci. Kosa pleše sa vrlo snažnim partnerom. Ovaj je odvlači lijevo. Pirueta. Padaju, dižu se, skaču... Iznenada: Prasak! Nekoliko prolaznika okreće glave. Prasak! Još jednom. Što to odzvanja? Ljudi se vrte u krug. Ne vide izvor zvuka. Prasak! Gdje je?...ili...tko je?...Da nije? Prasak! Iznad. Gore je, iznad nas. Pogledajte. Dižu glavu... Jedan od velikih "jumbo" plakata se otkačio. I vjetar ga razvlači. Kao kosu. Odvuče ga daleko od okvira, rastegne kao gumu. A onda najednom otpusti i plakat svom silinom udara u zid. I tako vjetar ponavlja. Kao da isprašuje prljavi tepih. Bijesno i histerično ponavlja. Ponovo i ponovo i ponovo i ponovo! Plakat mu uzaludno nudi hladnu pivu. Dvije. I još uz to-nagradnu igru. Buro-možeš osvojiti automobil! Možeš zavesti djevojke. Ići na nogometne utakmice u daleke zemlje. Nositi lijepu odjeću. Pras! Ne želim. Ne želim! Sa svakim novim udarcem sada tako mali i slabašan jumbo plakat odvaja se od svoga postolja. Gubi oslonac, gubi sigurnost. Ljudi ispod njega ubrzavaju korak. Nisu više sigurni hoće li plakat izdržati. Ne izgleda tako čvrsto. Nasmijani prijatelj postaje opasan. A na kraju-tko bi želio umrijet poklopljen ogromnom reklamnom porukom? Zar to nije glupa smrt? Simbolična. U odmjerenu udaljavanju iznenađuje ih novi glasni zvuk. Bura je odbacila jedno aluminijsko postolje s reklamom za kozmetiku. Obgrlila je lijepu djevojku i odnijela daleko od pogleda, u mrak. Kao što pijani mladići odvlače kontejner za smeće. Cura leti i odskače. Pljas! Zabija se u zid, iskrivljava. Lijepo uzor lice pretvorilo se u grimasu. Tko bi želio postati tako nešto? Tko? "Bura čisti grad", kažu... I doista. Leti lišće, najlonske vrećice. Lete papiri, limenke, smeće i...reklame. Sve se to skuplja na gomilama. Kutcima do kojih ni vjetar ne dopire. Bura je odlučila pokazati ljudima što misli o njihovom životu. Nasmijani ljudi, umjetni ljudi lete, otpadaju im glave, razmrskavaju se u zid. Ne služe ničemu i bura to zna. Zato ih sprema zajedno s ostalim otpadom. Propuhuje živuće glave i provjetrava kosti. Viče u smrznute uši; Pogledajte, sve je to isto! Ovo radite! No slika ostaje svježa samo do jutra. U ranu zoru, upozorenja se čiste. Peru se ulice. Metu uličice. Radnici popravljaju štetu. Stavljaju nove slike. Ni bura nije svemoćna. Umorila se. Pretvara se u povjetarac. Ublažava vrućinu i čini ugodnim proljetni šoping. Sezona proljeće-ljeto.